NEUROPATSKI BOL JE VIŠE OD SAMOG BOLA

Bol je neprijatno čulno i emocionalno iskustvo koje se javlja kao posledica oštećenja ili pretećeg oštećenja tkiva.

Bol može biti nociceptivni, neuropatski i mešoviti. Nociceptivni bol može se javiti kao somatski i posledica je oštećenja kože, mišića, zglobova ili vezivnog tkiva, i kao visceralni koji vodi poreklo od oštećenja pojedinih organa i ne mora biti lokalnizovan, već se projektuje na region tela koji nije oštećen. Neuropatski bol vodi poreklo od nervnih struktura i može biti centralni i periferni, a mešoviti bol nastaje kao posledica kombinacije zapaljenjskih i neuroloških faktora.

Osnovna razlika izmešu neuropatskog i nociceptivnog bola je to što neuropatski bol nastaje nakon oštećenja perifernog ili centralnog nervnog sistema, dok nociceptivni bol predstavlja odgovor organizma na bolni stimulus iz spoljašnje sredine koji može biti zapaljenjske ili nezapaljenjske prirode.

Pacijenti koji pate od nekog oblika neuralgije obično se žale na žarenje, mravinjanje, peckanje, smrzavanje ili probadanje. Ovi bolovi mogu biti različite lokalizacije, najučestaliji su u ekstremitetima i najčešće nastaju kao posledica šećerne bolesti (dijabetična neuropatija), herpes zostera (postherpetična neuralgija), nakon hirurških intervencija, šloga, multiple skleroze, HIV-a, tumorske infiltracije, povreda, kao i kod radikulopatija i cervikulopatija(hronični bol u leđima). Odlikuje ih hronicitet i loše reagovanje na lekove protiv bolova koji se uobičajeno koriste.

Ukoliko je bol posledica oštećenja nervnog sistema čiju lokalizaciju možemo sa tačnošću utvrditi, onda govorimo o fokalnom oštećenju nervnog sistema. Primeri za bol koji se javlja kod ovakvih poremećaja su postherpetična neuralgija, ishemijska neuralgija kod nedovoljne prokrvljenosti tkiva, dijabetesna mononeuropatija ili osećaj fantomskog uda nakon amputacije ekstremiteta (pacijent se žali na bolove u delu tela koji je prethodno hirurški odstranjen), koji je prvi put opisan u Francuskoj još u 16. veku, što je ujedno i prvi opisani neuropatski bol.

Kada se radi o generalizovanim oštećenjima perifernog nervnog sistema, najčešće nastaju kao posledica uznapredovale šećerne bolesti, alkoholizma, HIV-a, poremećaja funkcije štitne žlezde, usled trovanja ili nedostatka vitamina B.

Mozak i kičmena moždina mogu pretrpeti povrede ili infarkt, te nastaje neuralgični bol kao posledica ošećenja centralnog nervnog sistema, koji se javlja i kod oboljenja kod kojih dolazi do gubitka omotača nerava – mijelina (multipla skleroza).

Kako nastaje osećaj bola? Najpre je neophodan bolni nadražaj iz spoljašnje sredine ili oštećenje neke strukture u organizmu. Brojni receptori odnosno prijemnici koji se nalaze u koži i unutrašnjim organima zatim prenose informacije do kičmene moždine a onda i do moždane kore. Mučnina, neprijatnost, strah, preznojavanje sve su posledica informacija koje šalju moždane strukture pri prepoznavanju bola. Zatim sledi upoređivanje bolnog nadražaja sa prethodnim bolnim iskustvima nakon čega moždane komponente koje učestvuju u regulaciji bola smanjuju ili povećavaju brzinu prenošenja informacija i prave plan odgovora celokupnog organizma na bolnu stimulaciju. Ukoliko dođe do poremećaja na bilo kom nivou u ovom složenom sistemu, osećaj bola može se javiti i u odsustvu bolne stimulacije i bol postaje bolest sam po sebi.

Neuropatski bol može se provocirati fizičkom aktivnošću ili rizičnim ponašanjem drugačije prirode, a može nastati i u mirovanju. Tada se neretko javlja i noću, budi pacijenta iz sna i ozbiljno narušava kvalitet života. Nije neuobičajeno da se zbog odsustva očiglednog uzroka bola pacijentu ne veruje te kao posledica nepoverenja u autentičnost simptoma izostaje adekvatan tretman. Po dostupnim istraživanjima, u Evropi se 6-7% ukupnog stanovništva žali na neki vid neuropatskog bola

Neuropatski bol je i više od samog bola jer je ne retko udružen sa promenama raspoloženja( uznemirenost, depresija…) i problemom spavanja. Prateći simptomi i hronicitet bola dovode do urušavanja kvaliteta života i smanjenja funkcionalnosti pacijenta… Javlja se začaran krug i ne tako retko je potrebna pomoc psihijatra ili psihologa.

Neuropatski bol predstavlja značajan klinički entitet i može se lečiti lekovima i nemedikamentoznim metodama. Važno je naglasiti da bi primena lekova trebalo da bude isključivo predložena od strane lekara, kada treba imati u vidu tačnu indikaciju za primenu leka i obratiti pažnju na eventualno postojanje kontraindikacija kod svakog pacijenta ponaosob. Nikako se ne preporučuje uzimanje nesteroidnih antiinflamatornih lekova na svoju ruku. Treba znati da ti lekovi ne deluju na neuropatsku komponentu bola i da samo lekar može dati pravilnu terapiju. Treba primeniti adekvatnu dozu leka u propisanom vremenskom periodu, informisati pacijenta o eventualnim neželjenim dejstvima propisanog leka uz neophodan pristanak pacijenta za predloženo lečenje.

Lekovi koji se koriste u terapiji neuropatskog bola su blokatori natrijumskih i kalcijumskih kanala, triciklični antidepresivi, antikonvulzivi, opioidni analagetici i anestetici.

Nemedikamentozni tretman podrazumeva fizikalnu terapiju, psihoterapiju i u krajnjoj liniji hirurško lečenje.

Istraživanje neuropatskog bola poslednjih godina dovelo je do napretka u razumevanju nastanka i prenosa bolnih stimulusa i do unapređenja terapijskih rezultata. Pored toga, postoji veliki broj pacijenata koji ne pokazuju zadovoljavajuć odgovor na dostupnu terapiju, te je neophodno intenzivirati istraživanja koja će dovesti do uvećanja znanja o ovom značajnom kliničkom fenomenu.

=““ =““ „0“ =“0″}

Povezani tekstovi

Back to top button