Nesteroidni antiinflamacioni lekovi imaju različite farmakološke mehanizme delovanja, ali iste terapijske efekte. Acetilsalicilna kiselina (aspirin) jeste antiinflamacioni lek koji se često koristi i često izaziva reakcije intolerancije.
Nesteroidni antiinflamacioni lekovi imaju različite farmakološke mehanizme delovanja, ali iste terapijske efekte. Acetilsalicilna kiselina (aspirin) jeste antiinflamacioni lek koji se često koristi i često izaziva reakcije intolerancije. Naziv intolerancija koristi se umesto naziva alergija, jer je mehanizam nastanka reakcije neimunski i nije posredovan specifičnim antitelima.
Etiopatogeneza. Tačan mehanizam intolerancije na aspirin se nezna, ali verovatan mehanizam predstavlja inhibicija ciklooksigenaznog puta u metabolizmu arahidonske kisehne i povećano stvaranje leukotrijena, koji su produkti lipooksigenaznog puta. Osobe koje imaju intoleranciju na aspirin i uzmu aspirin imaju povišenu koncentraciju leukotrijena E4(LTE4) u urinu. Osobe koje nemaju intoleranciju na aspirin i uzmu aspirin imaju normalnu koncentraciju leukotrijena E4 u urinu. Uzimanje lekova koji izazivaju inhibiciju biosinteze leukotrijena sprečava nastajanje kliničke slike intolerancije na aspirin kod osoba koje imaju intoleranciju na aspirin, a uzele su ovaj lek. Osnovni pokretač u nastajanju intolerancije na aspirin možda su ponavljane vimsne infekcije disajnih organa. Smatra se da intolerancija na aspirin nije posredovana specifičnim antitelima.
Klinička slika. Kliničke manifestacije intolerancije na aspirin su:
– bronhijalna astma,
– alergijski rinitis,
– anafilaktički šok,
– angioedem,
– urtikarija,
– serumska bolest,
– anafilaktoidna puipura,
– sistemski eritemski lupus izazvan lekovima,
– hemolitička anemija,
– trombocitopenija,
– hepatocelulna oštećenja,
– intersticijalni nefritis i
– kontaktni dermatitis.
Najčešće se javljaju kliničke manifestacije anafilaktičkog tipa i alergijski vaskuhtisi. Istovremeno postojanje bronhijalne astme, intolerancije na aspirin i nazalnih poUpa naziva se aspirinski trijas.
Dijagnostika. S obzirom da je intolerancija na aspirin posredovana neimunskim mehanizmom, kožni testovi nisu značajni u dijagnostici. Doznoprovokaciono testiranje je, za sada, jedini pouzdani način dijagnostike. Testiranje treba da bude duplo slepo i placebo kontrolisano. Obavlja se u toku jednog, dva ili tri dana, zavisno od anamnestičkihpodataka o težini kliničke slike. Provokacija se obavlja orainim putem (aspirin) ili nazalnom i bronhijalnom inhalacijom (lisin aspirin). Provokacija inhalacijom je test izbora kod osoba s bronhijalnom astmom. Ovaj način provokacije je bezbedniji, jer se izbegavaju sistemski efekti, a izazivaju samo lokalni efekti (bronhospazam).
Prevencija. Prevencija obuhvata:
– izbegavanje aspirina kod intolerancije na aspirin;
– davanje altemativnih lekova;
– izbegavanje lekova koji razvijaju unakrsnu intoleranciju s aspirinom;
– izbegavanje aspirina kod hronične urtikarije, jer pogoršava osnovnu bolest;
– izbegavanje hrane s aditivima (boje, konzervansi) zbog moguće unakrsne intolerancije, naročito kod bronhijalne astme.
Česta pitanja o Intolerancija na aspirin
Šta je intolerancija na aspirin?
Intolerancija na aspirin je neimunska reakcija organizma na acetilsalicilnu kiselinu (aspirin), koja se po mehanizmu razlikuje od prave alergije jer nije posredovana specifičnim antitelima. Zato se u medicini koristi termin intolerancija, a ne alergija.
Koji su simptomi intolerancije na aspirin?
Nakon uzimanja aspirina kod osetljivih osoba mogu se javiti tegobe poput otežanog disanja, curenja i zapušenosti nosa, kožnih promena (koprivnjača, otok) ili pogoršanja astme, zavisno od toga koji je organski sistem zahvaćen. Vrsta i jačina simptoma variraju od osobe do osobe.
Koji su uzroci i faktori rizika za intoleranciju na aspirin?
Tačan uzrok nije u potpunosti razjašnjen, ali se smatra da nastaje usled poremećaja u metabolizmu arahidonske kiseline, pri čemu blokada jednog enzimskog puta dovodi do pojačanog stvaranja leukotrijena koji izazivaju simptome. Kao mogući pokretački faktor pominju se i ponavljane infekcije disajnih puteva.
Kako se leči intolerancija na aspirin?
Osnovni princip je izbegavanje aspirina i srodnih lekova, dok se u pojedinim slučajevima mogu primenjivati lekovi koji smanjuju stvaranje leukotrijena. Konkretnu terapiju, uključujući eventualnu kontrolisanu desenzibilizaciju, uvek određuje lekar na osnovu kliničke slike pacijenta.
Kada je potrebno hitno se javiti lekaru?
Hitna medicinska pomoć je neophodna ako se nakon uzimanja aspirina ili sličnog leka jave otežano disanje, otok lica ili grla, izražen pad krvnog pritiska ili gubitak svesti, jer ovi znaci mogu ukazivati na tešku, po život opasnu reakciju. Kod bilo kog neuobičajenog simptoma posle uzimanja aspirina treba odmah prekinuti uzimanje leka i obratiti se lekaru.
Napomena: informacije su opšteg karaktera i ne zamenjuju savet lekara ili farmaceuta.
