DENTIN

DENTIN (engl. dentin, lat. dentinum), zubna kost, najzastupljenije tvrdo zubno tkivo u kome je smeštena komora zubne srži (cavum dentis). Spolja ga pokrivaju gleđ (na krunič-nom delu) i cement (na korenu). Mezodermalnog je porekla. Stvaraju ga odontoblasti. Dobro je mineralizovan (oko 70 % neorganskih soli, 20 % organskih materija i ostatak voda). Prožimaju ga dentinski kanalići u kojima se nalaze produžeci odontoblasta, Tomes-ova vlakna. Mekši je od gleđi, tvrđi od cementa i kosti. Žućkaste je boje, daje osnovni ton boji zuba. Primarni d. , najvećim delom stvara se pre nicanja zuba i pravilne je građe; sekundarni d. , stvara se po završetku razvoja korena zuba kao reakcija na funkcionalne nadražaje (mastikacija) i na lake mehaničke, termičke i hemijske nadražaje u usnoj šupljini. Stvara se celom dužinom primarnog dentina, sve dok je pulpa zuba vitalna, najviše na krovu i na podu komore pulpe i na ulazima u korenske kanale. Nepravilne je građe, ima najmanje dentinskih kanalića, nepravilnijeg toka; tercijarni d. , iregularni ili nadražajni dentin, stvara se na mestima izloženim jačim spoljašnjim nadra-žajima, kao što su karijes, abrazija, erozija, brušenje zuba, medikamenti. Nepravilne je strukture, sa vrlo malo dentinskih kanalića, iz-vijenih i nepravilnog toka. Lokalizovan je u području nadražaja; transparentni d. , sklero-tičan, jače kalcifikovan dentin usled naknad-nog taloženja minerala u dentinske kanaliće (obliteracija); predentin , dentinoid, organska matrica za dentin. Stalno je prisutan na periferiji pulpe i stvara se sve dok je zub vitalan.