EKSPERIMENTALNA EPIDEMIOLOGIJA (engl. experimental epidemiology), proverava ispravnost hipoteza do kojih se došlo deskriptivnom metodom, a koje su najčešće testirane analitičkom metodom. Obično se radi o proveri hipoteza o uzročnoj povezanosti određenih faktora i poremećaja zdravlja. Iz etičkih razloga, provera štetnog dejstva nekog činioca može se izvršiti is-ključivo na indirektan način ispitivanjem efe-kta redukcije ili potpunog uklanjanja potencijalnog faktora rizika za određenu bolest. Us-led ograničenih mogućnosti testiranja dejstva štetnih noksi, eksperimentalnom metodom u epidemiologiji najčešće se proverava efikasnost nekog preventivnog ili terapeutskog sredstva. Specifičnost eksperimentalnog me-toda je u tome što se izvodi na ljudima. Za razliku od deskriptivne i analitičke studije, u kojima je istraživač samo posmatrač (nazivaju se i opservacione studije), u eksperimentalnoj studiji istraživač interveniše u studijskoj (eksperimentalnoj) grupi i rezultate poredi sa nalazima kontrolne grupe (interventna studija) U izboru eksperimentalne i kontrolne grupe koristi se postupak randomizacije (v. randomizacija). Tri osnovne vrste eksperimenta su: klinički eksperiment, terenski eks-periment, eksperiment u društvenoj zajednici.
Živite u inostranstvu?
Do termina kod lekara se čeka, a strani lekar ne poznaje lekove iz Srbije. Postavite pitanje lekaru iz Srbije, na svom jeziku — o leku koji koristite, svojim tegobama ili zdravlju roditelja u Srbiji. Odgovor stiže na Vaš mejl, besplatno.
Pitajte lekara iz SrbijeOdgovor lekara je informativan i ne zamenjuje pregled.