„STENT“
(engl. stent, endoprosthesis), oja-čanje, potpora; uređaj od različitog materijala specifične
konstrukcije (plastični, metalni, solidan, šupalj), koji se hirurški postavlja ili implantira u organ
(engl. „stenting“, implantation) u svrhu: a. ojačavanja tkivne strukture ili zarastanja organa (žice i
klinovi za održavanje položaja i zarastanja kostiju, aloplastični materijal za pokrivanje defekata
prednjeg trbušnog zida, sonde za uretere, konac za semevod i sl.); b. materijal u obliku šuplje cevi
različite strukture i konstrukcije, koji se ubacuje u lumen organa u cilju održavanja prolaznosti i
funkcije organa, najčešće u cilju palijacije, npr.: endoproteza jednjaka koja omogućuje gutanje kod
karcinoma jednjaka, endoproteza žučnih puteva kod maligne opstruktivne žutice, endoproteza uretera
radi održavanja protoka mokraće, endoproteza krvnog suda (npr. aorte) u cilju trajnog omogućavanja
krvotoka, privremena endoluminalna proteza koja tokom operacije (npr. na karotidnom sudu)
omogućuje perfuziju mozga i sl. Pasivni „stent“, samošireća („self expanding“) je endoproteza koja
ima mogućnost ekspanzije i duže održava lumen prolaznim, što je veoma pogodno kod malignih
oboljenja.