Živite u inostranstvu?
Do termina kod lekara se čeka, a strani lekar ne poznaje lekove iz Srbije. Postavite pitanje lekaru iz Srbije, na svom jeziku — o leku koji koristite, svojim tegobama ili zdravlju roditelja u Srbiji. Odgovor stiže na Vaš mejl, besplatno.
Pitajte lekara iz SrbijeOdgovor lekara je informativan i ne zamenjuje pregled.
Hronični pelveoperitonitis — najkraće
- Šta je
- Hronični pelveoperitonitis je dugotrajno zapaljenje potrbušnice male karlice koje najčešće nastaje posle nedovoljno ili nepotpuno izlečenog akutnog zapaljenja, sa zaostalim latentnim žarištima infekcije i priraslicama na karličnim organima
- Simptomi
- Najčešći znaci su neplodnost, neuredna krvarenja i poremećaji menstrualnog ciklusa, hronični bolovi u maloj karlici koji su često neodređenog karaktera, bolne menstruacije i bol prilikom odnosa
- Uzroci i faktori rizika
- Osnovni uzrok je nedovoljno lečen akutni pelveoperitonitis, a priraslice mogu nastati i usled sterilnih hematokela, tipičnih za vanmateričnu trudnoću, torzije organa ili tumora male karlice, ranijih hirurških zahvata u maloj karlici, kao i endometrioze
- Lečenje
- Lečenje je individualno i sprovodi se pod nadzorom ginekologa, a u zavisnosti od nalaza može obuhvatati kontrolu zapaljenja, terapiju bolova i postupke usmerene na ublažavanje posledica priraslica
- Kada se hitno javiti lekaru
- Hitnu lekarsku pomoć treba potražiti pri naglom pogoršanju bola u maloj karlici, povišenoj telesnoj temperaturi ili jakom, neuobičajenom krvarenju, jer ovi znaci mogu ukazivati na akutnu egzacerbaciju ili drugo hitno stanje
Ovaj pregled je informativan i ne zamenjuje pregled kod lekara. Ceo tekst i česta pitanja su ispod.
Ovaj oblik bolesti obično nastaje posle nedovoljno lečenog ili nepotpuno izlečenog akutnog stadijuma. Odlikuje ga zaostajanje latentnih žarišta infekcije u maloj karlici i reziđualnih promena i sraslina na njenim organima. Povremeno dolazi do akutne i subakutne egzarcerbacije latentnih ognjišta, a rezidualne promene izazivaju funkcionalne poremećaje unutrašnjih polnih organakoje se najčešće ispoljavaju sterilitetom, neurednim krvarenjima, spontanim, obično neodređenim bolovima u maloj karlici, dismenorejom, dispareunijom i poremećajem menstrualnih krvavljenja.
Do reakcije peritoneuma i stvaranja zamašnih adhezivnih procesa dovode i peritubarne i paratubarne, kao i retrouterine sterilne hematokele, koje se obično viđaju kod vanmaterične trudnoće. Uzrok akutnog, a još češće hroničnog pelveoperitonitisa, mogu biti i torkvacije pojedinih organa ili tumora nastalih na organima male karlice. Prostrane adhezije kao reakcija peritoneuma javljaju se i posle hirurških operacija u maloj karlici, a takođe i kod postojanja endometrioze. I u jednom i u drugom slučaju reč je o zaštitnim merama organizma u cilju lokalizovanja procesa. Ma kako da su nastale, tj. bilo da su posledice ranijih zapaljenja, bilo endometrioze ili, pak, prisustva patoloških eksudata u maloj karlici, adhezije i fibrozne trake u maloj karlici ometaju funkciju karličnih i unutrašnjih genitalnih organa i dovode do manje ili više izraženih tegoba.
Simptomatologija. Bolesnice obično osećaju tupe bolove u maloj karlici i krstima. Bolovi se po pravilu pojačavaju pri promeni vremena. Pored toga, bolesnice često imaju osećaj pritiska na rektum, sa teškoćama pri defekaciji. Nastalim sraslinama može biti pokrivena kora jajnika, što dovodi do njihove atrofije i poremećaja u funkciji, ispoljenog nepravilnim i neurednim menstruacijama. Srasline na jajovodima dovode do njihove potpune ili deiimične začepljenosti praćene sterilitetom ili nastajanjem vanmateričnog graviditeta. Zbog svega toga, bilo da postoje ognjišta hroničnog pelveoperitonitisa, bilo da su posle njega samo zaostale adhezivne promene, treba sprovesti odgovarajuće lečenje kako bi se otklonile subjektivne smetnje i tegobe i stvorili uslovi za normalizovanje funkcija organa male karlice.
Terapija. Kod hroničnog pelveoperitonitisa lečenje može biti konzervativno, operativno ili kombinovano. U prvom slučaju nastoji se da se latentna ognjišta, ukoliko postoje, davanjem antibiotika i sulfonamida unište. Posle toga se sprovodi nadražajno lečenje radi izazivanja hiperemije u organima male karlice.
To se postiže vakcinoterapijom, zračenjem, banjskim lečenjem. Ovako izazvana hiperemija organa male karlice pomaže da se odstrane zadebljanja zidova i srasline između organa male karlice. Da bi bilo uspešno, ovo lečenje mora biti dugotrajno i uporno. Na žalost, samo konzervativnim lečenjem ne mogu se otkloniti zamašniji fibrozni procesi u maloj kailici. Ako oni izazivaju znatne subjektivne tegobe kod bolesnice i ako u većoj meri remete funkcije organa male karlice te je konzervativno lečenje bezuspešno, onda treba sprovesti operativnu terapiju koja se sastoji u otvaranju trbuha, odstranjenju sraslina i stvaranju normalnih anatomskih odnosa u maloj karlici, koliko god je to moguće. Ukoliko na unutrašnjim polnim organima postoje rezidualni tumori kao posledica ranijih inflamatornih procesa, treba ih ukloniti, nastojeći da se funkcija genitalnih organa što manje ošteti. Cesto konzervativno lečenje treba da prethodi operaciji ili da se nadoveže na urađenu operativnu intervenciju, što umnogome poboljšava izglede na uspeh ovako kombinovane terapije.
Česta pitanja o Hronični pelveoperitonitis
Šta je Hronični pelveoperitonitis?
Hronični pelveoperitonitis je dugotrajno zapaljenje potrbušnice male karlice koje najčešće nastaje posle nedovoljno ili nepotpuno izlečenog akutnog zapaljenja, sa zaostalim latentnim žarištima infekcije i priraslicama na karličnim organima. Stanje karakterišu povremena pogoršanja i trajne promene koje mogu ometati funkciju unutrašnjih polnih organa.
Koji su simptomi Hroničnog pelveoperitonitisa?
Najčešći znaci su neplodnost, neuredna krvarenja i poremećaji menstrualnog ciklusa, hronični bolovi u maloj karlici koji su često neodređenog karaktera, bolne menstruacije i bol prilikom odnosa. Povremeno dolazi do akutnog ili subakutnog pogoršanja simptoma usled reaktivacije zaostalih žarišta infekcije.
Koji su uzroci i faktori rizika za Hronični pelveoperitonitis?
Osnovni uzrok je nedovoljno lečen akutni pelveoperitonitis, a priraslice mogu nastati i usled sterilnih hematokela, tipičnih za vanmateričnu trudnoću, torzije organa ili tumora male karlice, ranijih hirurških zahvata u maloj karlici, kao i endometrioze. U svim ovim slučajevima nastanak priraslica predstavlja zaštitnu reakciju organizma usmerenu na ograničavanje zapaljenskog procesa.
Kako se leči Hronični pelveoperitonitis?
Lečenje je individualno i sprovodi se pod nadzorom ginekologa, a u zavisnosti od nalaza može obuhvatati kontrolu zapaljenja, terapiju bolova i postupke usmerene na ublažavanje posledica priraslica. Samo lekar, na osnovu kliničke slike i pregleda, može odrediti odgovarajuću terapiju i dalji plan lečenja.
Kada se hitno javiti lekaru kod Hroničnog pelveoperitonitisa?
Hitnu lekarsku pomoć treba potražiti pri naglom pogoršanju bola u maloj karlici, povišenoj telesnoj temperaturi ili jakom, neuobičajenom krvarenju, jer ovi znaci mogu ukazivati na akutnu egzacerbaciju ili drugo hitno stanje. Poseban oprez je potreban ukoliko postoji sumnja na vanmateričnu trudnoću, kada se lekaru treba obratiti bez odlaganja.
Napomena: informacije su opšteg karaktera i ne zamenjuju savet lekara ili farmaceuta.
