BOL u kolenu i otok ovog zgloba, bez obzira na to da li je manji ili veći, uvek mora detaljno da se ispita. Najčešće se iza otoka i bola u kolenu „kriju“ traume, miktrotraume ili neka od reumatskih bolesti, a od vrste problema zavisi i kako će se pristupiti lečenju.
– Otok, crvenilo, bolovi i nemogućnost punog pokreta kolena simptomi su koje treba odmah proveriti kod lekara – kaže dr Dejan Ilić, specijalista fizijatar Klinike za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Vojnomedicinske akademije. – Prvi korak je da se utvrdi da li je otok posledica traume, da li postoji povreda koštano-zglobnog stistema, prelom, ili je došlo do spontanog oticanja kao posledica neke bolesti.
Ako eliminišemo prelom, najčešći uzrok otoka i bola u kolenu je povreda mekih tkiva, ligamenata ili mišića, a često je to udružena povreda. Kada su u pitanju stariji pacijenti, oni nekada na već obolelo koleno „pridodaju“ i povredu. Zato je neophodna dobra anamneza, jer često se pacijenti i ne sećaju nekog udarca, a on je uzrok otoka i bola. Ako se ne utvrdi nikakva mikrotrauma, bol u kolenu najčešće je simptom reumatološke bolesti sa znacima zapaljenja.
– Ali i tu ima razlike, potrebno je da odmah isključimo ozbiljne bolesti, poput reumatoidnog artritisa – kaže dr Ilić. – Iako on najčešće zahvata pored kolena i druge zglobove, javlja se uz dodatne simptome, poput jutarnje ukočenosti, potrebno je da uradimo laboratoriju (sedimentaciju, fibrinogen, često i reuma-faktor), po potrebi i dodatnu dijagnostiku (RTG, UZ mekih tkiva, skener ili magnet kolena) i postavimo definitivnu dijagnozu.
U većini slučajeva se, ipak, radi o artrozi, odnosno degenerativnom reumatizmu, koji je već duže prisutan kod pacijenta. Dr Ilić napominje da neki pacijenti i na najmanji mogući bol u kolenu dođu kod lekara, a da se klinički ne vidi nikakav problem. Takva bolna stanja mogu da se uspešno leče nesteroidnim antireumaticima u obliku tableta ili gela, pre nego što se pristupi fizijatrijskom tretmanu. S druge strane, izvestan broj pacijenata jako dugo trpi bolove, pa tek kada oni postanu veoma jaki, javljaju se lekaru. Kada se isključi prelom, postoji više opcija za lečenje otoka i bola u kolenu. Najpre se problem rešava krio masažom – masaža ledom kojom se umanjuje bol i smanjuje otok mekih tkiva.
– Na raspolaganju nam je više vrsta terapija, i to terapija strujom, terapija vodom, svetlosna terapija. Jedna vrsta struje deluje za smanjenje bola, druga na smanjenje otoka, a može da bude i kombinovana, koja deluje na oba simptoma, kao što su dijadinamične struje – pojašnjava dr Ilić. – Tu su i druge vrste struje, kao i magnetoterapija, koja je odlična za lečenje stanja posle preloma i za oštećenja mekih tkiva kolena, na primer kod ruptura mišića. Na VMA je pacijentima dostupna i hidrokinezi terapija u bazenu, koja se pokazala kao veoma dobra za rehabilitaciju kolena posle operacija ili bolnih stanja. U vodi smo do sedam puta lakši, pa tokom ovog vežbanja opterećenja na kolenu gotovo i nema. Čak i pacijenti koji ne mogu da se oslone na nogu na suvom, u vodi mogu da vežbaju i hodaju.
– Najopasnije kod bola i otoka kolena je to što pacijent nema punu ekstenziju potkolenice, ne može da je ispravi. Ako tu kontrakturu ne rešimo, koleno ostaje u savijenom položaju i pacijent neće moći da hoda – upozorava dr Ilić. – Zato je cilj naših tretmana, osim eliminacije otoka, crvenila i bola, da pacijent može da savije koleno bar do 90 stepeni. Iako je pun obim pokreta u kolenu dosta veći, do 140 stepeni, u prvim fazama rehabilitacije nariočito kod ozbiljnih povreda i posle operacija, prvi cilj nam je da se noga može pokrenuti do pravog ugla. Najveći broj pacijenata gde nisu teške povrede u pitanju, zbrine se u okviru dve nedelje fizikalne terapije, ali je tačan broj tretmana individualan u zavisnosti od vrste bolesti ili traume.
Podjednako je važno da se pacijenti obuče kako da se kreću, na koji način da se oslanjaju na nogu, kako da ojačaju mišiće natkolenice, koji stabilizuju koleno, naglašava sagovornik „Novosti“:
– Fizikalna terapija obično traje dve nedelje. Cilj je da se smanji bol i otok kolena, kako bi pacijent mogao što pre da počne sa vežbama jačanja natkolene muskulature, kako bi koleno postalo stabilnije i funkcija hoda moguća.