Živite u inostranstvu?
Do termina kod lekara se čeka, a strani lekar ne poznaje lekove iz Srbije. Postavite pitanje lekaru iz Srbije, na svom jeziku — o leku koji koristite, svojim tegobama ili zdravlju roditelja u Srbiji. Odgovor stiže na Vaš mejl, besplatno.
Pitajte lekara iz SrbijeOdgovor lekara je informativan i ne zamenjuje pregled.
Alergijska reakcija tipa III — najkraće
- Šta je
- Reakcija koju izazivaju imunokompleksi — spojevi antitela i rastvorenog antigena.
- Gde se dešava
- Imunokompleks može ostati u krvotoku ili se istaložiti u međućelijskom prostoru.
- Koja antitela
- IgG i IgM, jer samo ona mogu da aktiviraju komplement. Oštećenje izazivaju kompleksi srednje veličine.
- Šta pravi štetu
- Aktivirani neutrofilni granulociti, koje privlači aktivirani komplement.
- Tipični primeri
- Artusova reakcija — lokalna krvarilačka upala koja često završi nekrozom — i serumska bolest.
Ovaj pregled je informativan i ne zamenjuje pregled kod lekara. Ceo tekst je ispod.
Ovaj tip reakcije je uzrokovan stvaranjem imunokompleksa koji aktiviraju komplement i izazivaju upalu.
Imunokompleks je spoj cirkulirajućeg antitela i otopljenog antigena. On može biti u cirkulaciji ili u ekstracelularnom prostoru.
Antigeni su obično vanjski, ali mogu poticati i iz organizma bolesnika. Imunokompleksi koji mogu uzrokovati oštećenja tkiva sadrže antitela klase IgG i IgM, jer ta antitela mogu aktivirati komplement.
Aktivirani komplement uzrokuje upalu sličnu onoj u reakciji tipa I (anafilatoksin), privlači i aktivira fagocite, razara ćelije i solubilizira imunokomplekse.
Za oštećenja su najvažniji aktivirani neutrofilni granulociti. Oštećenja tkiva izazivaju samo neki imunokompleksi, uglavnom oni srednje veličine. Prototip bolesti su: Arthusova reakcija i serumska bolest.
Arthusova reakcija je lokalna hemoragična upala koja često završava nekrozom, a nastaje kada su antitela u višku u cirkulaciji u odnosu na antigene i gde se brzo nakon ubrizgavanja antigena deponuju veće količine kompleksa antigen antitelo u zidovima malih krvnih sudova.
Histološki je to: vazodilatacija, staza, tromboza, jaka infiltracija neutrofilima, razarane stenke krvnog suda, ekstravazacija eritrocita, te odlaganje fibrina.
Serumska bolest ima lezije koje su generalizirane jer su imunokompleksi stvoreni u višku antigena koji se slabo talože na mestu ubrizgavanja. Ovi se imunokompleksi talože na endotele malih krvnih sudova raznih tkiva, naročito bubrega, i oštećeni su srce, arterije, zglobovi i bubrezi.
Imunokompleksi se nalaze kod niza bolesti: u zaraznim bolestima, akutnom glomerulonefritisu, pemfigusu, celijakiji, reumatoidnom artritisu, leukozi, jatro genim bolestima.
Dijagnoza se odnosi na tražene imunokompleksa u serumu, telesnim tekućinama i, nešto ređe, u tkivu. Metode su nespecifične jer ne otkrivaju koji je antigen u kompleksu. Cirkulirajući kompleksi se prepoznaju i identificiraju po fizičko-hemijskim svojstvima. U tkivima se najbolje prepoznaju imunofluore scentnom tehnikom.
Cilj lečenja je smanjiti količinu štetnih imunokompleksa, što uključuje eliminaciju antigena, odstranjivane antitela ili gotovih kompleksa i smanjene sinteze antitela.
