Živite u inostranstvu?
Do termina kod lekara se čeka, a strani lekar ne poznaje lekove iz Srbije. Postavite pitanje lekaru iz Srbije, na svom jeziku — o leku koji koristite, svojim tegobama ili zdravlju roditelja u Srbiji. Odgovor stiže na Vaš mejl, besplatno.
Pitajte lekara iz SrbijeOdgovor lekara je informativan i ne zamenjuje pregled.
Hronična plućna bolest novorođenčeta — najkraće
- Šta je
- Potreba za dodatnim kiseonikom duže od 28 dana da bi se održala dovoljna oksigenacija, uz izmenjen nalaz na rendgenskom snimku.
- Ko je u riziku
- Novorođenčad male porođajne mase i deca na mehaničkoj ventilaciji.
- Koliko je često
- Kod 30% ventilirane dece, a čak 70% ako je ventilacija trajala duže od dve nedelje.
- Zašto nastaje
- U akutnoj fazi zbog pritiska pri ventilaciji i toksičnog dejstva kiseonika na nezrele disajne puteve. Kasnije se razvija fibroza plućnog tkiva.
- Šta to znači
- Pluća postaju kruća, otpor u disajnim putevima raste i razmena gasova je otežana. Lečenje je potporno i dugotrajno.
Ovaj pregled je informativan i ne zamenjuje pregled kod lekara. Ceo tekst je ispod.
Hronična plućna bolest novorođenčeta predstavlja stanje potrebe za dodatnim kiseonikom u trajanju više od 28 dana da bi se održala adekvatna oksigenacija deteta, uz rendgenografski abnormalan nalaz.
Rizična skupina za razvoj bolesti su novorođenčad s niskom porođajnom težinom i novorođenčad na mehaničkoj ventilaciji. Javlja se u 30% ventilirane dece ili čak u 70% ako je mehanička ventilacija trajala duže od dve nedelje. Bolest nastaje neovisno o prirodi primarnog oboljenja koje je zahtevalo mehaničku ventilaciju i primenu kiseonika. Oštećenje u akutnoj fazi nastaje zbog barotraume i toksičnog delovanja kiseonika na respiratorne puteve nezrelog deteta. U hroničnoj fazi razvija se fibroza intersticijuma koja dovodi do smanjenja plućne komplijanse, povećanja otpora u dišnim putevima i poremećaja u izmeni gasova. Radiološki nalaz zavisi od stadijuma bolesti, a u razvijenoj fazi se vidi hiperinflacija sa zonama prosvetljenja između zadebljalih trakastih zasenjenja.
Lečenje je potporno i dugotrajno, tako da deca mogu zahtevati oksigenoterapiju mesecima. Potrebno je osigurati dodatni kalorijski unos i unos tečnosti, te dete hraniti čestim, malim obrocima, da bi se izbegla distenzija trbuha i pritisak na dijafragmu. Od medikamentoznih lekova koriste se diuretici, bronhodilatatori i iznimno retko, u situacijama nemogućnosti odvajanja od respriratora, kortikosteroidi. Rutinska upotreba kortikosteroida u tretmanu hronične plućne bolesti se ne preporučuje zbog negativnog utecaja kortikosteroida na nezreli CNS nedonoščeta.
Bronhopulmonalna displazija traje mesecima, njene posledice se osećaju godinama, a najbolja prevencija je sprečavanje prevremenog porođaja.