Živite u inostranstvu?
Do termina kod lekara se čeka, a strani lekar ne poznaje lekove iz Srbije. Postavite pitanje lekaru iz Srbije, na svom jeziku — o leku koji koristite, svojim tegobama ili zdravlju roditelja u Srbiji. Odgovor stiže na Vaš mejl, besplatno.
Pitajte lekara iz SrbijeOdgovor lekara je informativan i ne zamenjuje pregled.
Hronični hepatitis — najkraće
- Šta je
- Zapaljenje jetre koje traje najmanje 6 meseci bez poboljšanja.
- Dva tipa
- Hronični aktivni i hronični perzistentni hepatitis.
- Virusni uzrok
- Hepatitis B.
- Metabolički uzroci
- Manjak alfa-1-antitripsina i Vilsonova bolest.
- Lekovi
- Najčešće metildopa, antibiotici, halotan, hlorpromazin, sulfonamidi.
- Autoimuni (lupoidni) oblik
- U krvi LE ćelije i antimitohondrijska antitela, bez virusnih markera.
- Šta odlučuje o težini
- Nalaz pod mikroskopom — ako se javi čvorasta regeneracija, bolest je prešla u cirozu.
Ovaj pregled je informativan i ne zamenjuje pregled kod lekara. Ceo tekst je ispod.
Hronični hepatitis – Zapaljenska reakcija jetre dokazana testovima funkcije jetre i histološkom dijagnozom, koja traje bez poboljšanja najmanje 6 meseci. Postoje 2 tipa: hronični aktivni i hronični perzistentni hepatitis.

Etiopatogeneza:
1. virusi- hepatitis B (posledica HBV)
- metabolički uzroci- alfa antitripsin deficit, Vilsonova bolest
- alkohol- imunološka geneza, toksično dejstvo
- lekovi- imunoalergijski mehanizam, najčešće metildopa, antibiotici, halotan, hlorpromazin, ranisan, sulfonamidi, itd.
- autoimuni (lupoidni) hepatitis — u krvi prisutne LE ćelije, antimitohondrijska antitela, bez pozitivnih virusnih markera.
Patohistologija:
Odsustvo ili prisustvo piecemeal nekroze, bridging nekroze i erozije hepatocitne ploče označava ga kao hronični perzistentni ili hronični aktivni (agresivni) hepatitis. Ako se javi nodularna regeneracija, hronični aktivni hepatitis je evoluirao u cirozu jetre (HPH i HAH).
Hronični hepatitis Klinička slika:
Može ići asimptomatski, sa blagim simptomima (malaksalost, anoreksija, subfebrilnost, mršavljenje, gubitak libida), ali ima i teških formi sa žuticom, spajderima, ponekad hepatosplenomegalijom (najčešće u težim formama alkoholnih hepatitisa i autoimunim hepatitisima).
HABH je češći kod muškaraca, često evoluira u cirozu.
HACH se razvija podmuklo, bez prethodnog akutnog hepatitisa, često evoluira u cirozu, retko u karcinom.
Autoimuni hepatitis je češći kod žena, može biti u vezi sa drugim autoimunim bolestima (»Lupoidni hepatitis«).
Imunoalergijski hepatiti izazvani lekovima imaju iste znake kao i autoimuni, ali se, obično, posle prestanka davanja leka gube svi simptomi, a funkcija jetre normalizuje.
HPH može biti u vezi sa crevnom amebijazom, listozomijazom i salmonelozom.
Posle desetak godina manji broj pacijenata sa HAH evoluira ka cirozi ili hepatocelularnom karcinomu.
Dijagnoza:
Umereno povećane transaminaze, u korelaciji sa stepenom oštećenja jetre. Testirati virusne markere (za HBV i HCV) i autoantela. Definitivna dijagnoza moguća samo histopatološki u biopsijskom materijalu. Pri svakom porastu tranaaminaza radi se novom talasu nekroze hepatocita
Terapija:
U blagim formama i kod HPH nije potrebna! Kod značajnog stepena nekroze hepatocita pokušava se interferonorn (antivinisna terapija sa promenljivim rezultatima. Bolesnicima sa autoimunim hepatitima daju se kortikosteroidi i imunosupresivi. Kad evoluira u teže forme ciroze, indikovana je transplantacija (kod virusnog oblika vius se razkožava i u transplantatu).
Prevencija: Nosioci virusa ne smeju bili davaoci krvi, sperme i organa, moraju koristiti prezervative u seksualnim kontaktima i ne smeju deliti sa drugima žilete i četkice za zube.
Za sve nedoumice postavite pitanje našim lekarima ovde.