Vrijeme je apstraktan, za djecu veoma zbunjujuć pojam. Nerazumljivo im je da se vrijeme ne vidi, a nekako se mjeri…
Djeca ne razumiju pojam broja, a u računanju vremena sve se svodi upravo na brojeve. Polazi se od nule, umjesto od broja jedan, sat ima 60 minuta, svaki minut 60 sekundi, dan 24 sata… Zatim, postoje časovnici sa kazaljkama, razmak između dva broja na časovniku iznosi ili pet minuta ili ceo sat (u zavisnosti da li gledate šta pokazuje velika ili mala kazaljka…), a postoje i digitalni časovnici…
Ipak, sa početkom školovanja, većina djece ima dovoljno znanja iz svog svakodnevnog okruženja, pa tada i usvajanje ove vještine postaje brže i spontanije.
• U predškolskom uzrastu, ne opterećujte se matematikom. Dijete u početku neće znati dovoljno matematičkih pojmova da bi razumjelo činjenice kao što su: minut ima 60 sekundi, sat ima 60 minuta. Umjesto toga, predstavite mu časovnik kao igru.
• Govorite u onim odrednicama koje dijete može da razumije. Pronađite neku aktivnost koju dete poznaje, koja je dio njegovog svakodnevnog života, i onda razgovarajte o njenom trajanju. «Koliko traje dok se pojede sladoled?», „Koliko traje tvoj omiljeni crtani film?“, „Koliko dugo spavamo?“… Vježbajte na ovaj način najprije uviđanje da li je nešto kratkotrajno ili dugotrajno.
• Napravite časovnik od kartona sa pomičnim kazaljkama. Igrajte se. Kada postavite kazaljke u određeni položaj, razgovarajte sa djetetom šta radite u to doba dana. Pitajte se međusobno i odgovarajte sve dok ono ne shvati da se u svakom danu dešava nešto drugo, a da često upravo ritam i dinamika tih događaja zavise od časovnika. „Kada krećeš u vrtić?“, „U koliko sati ručamo?“.
(YuMama)
