Mozak je čudo, organ doveden do savršenstva! Je li to tačno? Naučnici kažu da nije baš sve tako sjajno kako se čini. Mozak se toliko oslanja na pamćenje da čovek često ne vidi ono što mu je doslovno pred nosom, a sećanja će obojiti osećajima iz sadašnjosti i promeniti ih. Evo šta sve radi taj fantastični organ našega tela.
Fokusira se samo na negativno
Mozak je programiran tako da stalno traži negativno, a za sve je kriva evolucija. U prošlosti je čovek morao stalno paziti da ga ne pojede divlja životinja, a danas, iako su se vremena promenila, i dalje je fokusiran samo na opasnosti te zanemaruje širu sliku.
Ostavština toga jeste da mozak intenzivnije reaguje na negativne vesti nego na one pozitivne pa ne čudi što iz greški više učimo i bolje ih pamtimo nego iz pozitivnijih iskustava, potvrđuju istraživanja. Iz istog razloga „crne hronike” i trač rubrike su „najčitanije” štivo.
Ne vidi šta mu je pred nosom
Mozak se oslanja na pamćenje i prepoznavanje uzoraka pa ponekad ne vidi ono što mu je pred nosom, potvrdila je studija Univerziteta Harvard i Kent. U istraživanju na univerzitetskom kampusu glumac je studente pitao za smer i u jednom je trenutku između njih prošlo dvoje radnika noseći drvena vrata.
Vrata su tada blokirala pogled, a glumca je zamenio drugi glumac različite visine, frizure i glasa. Tu je promenu primetila tek polovina ispitanika.
Traži samo ono s čim se slaže
Osim što je programiran da uočava negativno, mozak radi tako da izbegava sukobe i naginje prema poznatom, bilo da su to ljudi s kojima deli isto mišljenje ili jednake političke stavove. Reč je o tzv. kognitivnoj disonanci prema kojoj nam je urođeno da tražimo hipoteze koje potvrđuju naše stavove i razmišljanja, a one koje ih pobijaju jednostavno izbegavamo. To je dodatno pogoršao internet koji je olakšao pronalaženje stranica koje potvrđuju naše mišljenje.
Preuveličava vlastite mane
Ljudi preuveličavaju svoje loše strane zato što misle da ih i drugi uočavaju. Reč je o tzv. efektu refleksije, tj. o uverenju da drugi na nama primećuju više toga nego što zaista vide. Taj je efekat posledica egocentričnosti jer na sve gledamo isključivo i jedino kroz vlastitu perspektivu pa pritom mislimo da i drugi o nama razmišljaju na isti način.
Veća mogućnost izbora paralizuje
Tri filmska žanra, 35 vrsta pasta za zube ili 50 majica?!? To je preveliki izbor koji može paralizovati mozak, tvrde američki psiholozi. Ljudi ne znaju šta bi odlučili, pa jednostavno ne odluče. Takođe, čak i ako odluče, najčešće požale jer misle da su mogli izabrati bolje. To ih koči u uživanju i umanjuje vrednost stvari koju su izabrali.
Sećanja su obojena emocijama iz sadašnjosti
Sećanja nisu pouzdana i na njih utiču emocije iz sadašnjosti. To potvrđuju i očevici čija svedočanstva nisu uvek pouzdana, kao i činjenica da se gotovo kod četvrtine ljudi mogu stvoriti lažna sećanja koja se nikad nisu dogodila.
Tako ako ste tek prekinuli vezu, cela ljubavna prošlost mogla bi izgledati loše iako je bilo i lepih trenutaka ili bi se loš prvi posao mogao činiti kao dobra stepenica ka napredovanju ako ste na novom radnom mestu upravo dobili unapređenje.
Vidi vezu i gde je nema
Verovanje u slučajnost nije slučajno. To je još jedan od načina na koji nas mozak vara. On u nepovezanim informacijama traži vezu, iako je nema. Tako ljudi mogu misliti da je za njihov uspeh zaslužna srećna majica ili čarape koju su nosili u trenutku kad su ostvarili željeno. To je evolucijska tekovina koja nam je pomogla u preživljavanju i učinila nas opreznijima, ali ujedno i dovela do praznovjerja.
Teži sličnome
Jednako kao što mozak teži potvrdi vlastitog mišljenja i izbegava sve što bi ga moglo opovrgnuti, jednako je tako sklon sličnim društvenim grupama. Ljudi favoriziraju određene skupine, a takva pristrastnost može ponekad izroditi stereotipe i neprijateljstvo.
(Narodni lijek)
