PERIMETRIJA
(engl. perimetry), određivanje širine vidnog polja (granice vidnog polja) i ose-tljivosti mrežnjače
unutar tih granica, koja se izvodi pomoću perimetara, koji mogu da budu: u obliku luka (Forsterov) ili
polulopte (Goldmannov). Sferični perimetri su precizniji. Na osnovu jedne svetle tačke, koja se
pomera, određuju se granice vidnog polja. Perimetrijom se ispituje monokularno vidno polje –
prostor koji vidimo jednim okom pri pogledu fiksiranom u jednu tačku. Ovaj prostor je ograničen
veličinom receptivne retine i konturama lica (istaknute obrve, izražen koren nosa, spušten gornji
kapak) i kod mladih osoba, za belu boju iznosi priblizno 90o spolja, 60o unutra, 56o gore i 65o dole.
Modernija metoda je „octopus”, u kojoj se pomoću kompjutera ispituju 72 tačke u vidnom polju.
Perimetrija može biti kinetička i statička, u zavisnosti od toga da li se tačka pomera u vidnom polju,
ili je fiksna, ali se menja intenzitet osvetljenosti tačke dok se ne uoči.