Živite u inostranstvu?
Do termina kod lekara se čeka, a strani lekar ne poznaje lekove iz Srbije. Postavite pitanje lekaru iz Srbije, na svom jeziku — o leku koji koristite, svojim tegobama ili zdravlju roditelja u Srbiji. Odgovor stiže na Vaš mejl, besplatno.
Pitajte lekara iz SrbijeOdgovor lekara je informativan i ne zamenjuje pregled.
Virusni hepatitis C — najkraće
- Šta je
- Zapaljenje jetre koje izaziva RNK virus iz porodice flavivirusa; opisano je 12 genotipova.
- Glavni put prenošenja
- Krvlju — transfuzija i krvni preparati.
- Zašto je količina važna
- Koncentracija virusa u krvi je niska, pa je za zarazu bitno koliko je krvi primljeno. Najrizičniji su preparati dobijeni od velikog broja davalaca — faktori VIII i IX.
- Ko je najizloženiji
- Osobe koje se ubrizgavaju drogu i osobe sa rizičnim seksualnim ponašanjem.
- Ostali putevi
- Sa majke na dete; prenos u porodici bez seksualnog kontakta moguć je, ali je zanemarljiv.
- Koliko je raširen
- U svetu 0,4–13,6%; najmanje u Severnoj i Srednjoj Americi i severnoj Evropi, najviše u severnoj Africi.
- Kako oštećuje jetru
- I neposredno, i preko imunskog odgovora organizma.
Ovaj pregled je informativan i ne zamenjuje pregled kod lekara. Ceo tekst je ispod.
ETIOLOGIJA
Virus hepatitisa C (VHC) pripada RNK virusima, familija Flaviviridae. Genom čini jednostruka RNK a omotač proteini, veličine je 35-50 nm. Pokazuje hipervarijabilnost regija genoma i do sada je opisano 12 genotipova.
EPIDEMIOLOGIJ A
Rezervoar infekcije je čovek, a najčešći put prenošenje je parenteralni, putem transfuzija krvi i krvnih preparata. Koncentracija virusnih čestica u serumu je niska (103 – IO6) te je količina primljene krvi ili derivata krvi od značaja za nastanak infekcije. Veći rizik za prenošenje infekcije je primena krvnih preparata koji se dobijaju od velikog broja davalaca kao što su VIII i IX faktor koagulacije. Ugrožene su grupe stanovništva sa rizičnim ponašanjem kao što su intravenozni narkomani, homoseksualci i promiskuitetne osobe. Moguće je HCV infekciju preneti i vertikalnom transmisijom sa majke na dete a ne može se isključiti ni horizontalna, interfamilijarna ne seksualna transmisija infekcije putem kontakta ili fekooralno mada je ona zanemarljiva. HCV infekcija se u svetu javlja sa promenljivom incidencijom od 0,4% do 13,6%. Najniža je incidencija u Severnoj i Srednjoj Americi, severnoj Evropi a najviša je u severnoj Africi
PATOGENEZA
Dostupni podaci sugerišu da VHC može da prouzrokuje hepatocelularna oštećenja direktno citopatogeno i imunomedijatomim mehanizmima. Direktni citopatogeni efekti su rezultat toksičnog delovanja virusnih produkata na inficiranu ćeliju, a imunomedijatomi mehanizmi vrše lizu virusom inficirane ćelije direktnim limfocitnim toksičnim delovanjem, antitelima izazvanim promenama ili virusom indukovanim autoimunitetom.
KLINIČKA SLIKA
Klinička slika HCV infekcije je identična sa kliničkom slikom HBV infekcije. Inkubacija iznosi od 30-180 dana. Međutim, znatno je veći broj anikterusnih i asimptomatskih oblika bolesti i retko se javlja tipičan ikterusni oblik bolesti. Iz tih razloga i zbog pojave hroničnih bolesti jetre u više od 70% inficiranih HCV infekcija nosi naziv „tihi ubica“. Često bolesnici nisu svesni bolesti i tek na rutinskim kontrolnim pregledima otkriva se oštećenje jetre. Hronična HCV infekcija pokazuje tendenciju prelaska u cirozu jetre i hepatocelulami karcinom jetre.
DIJAGNOZA
Dijagoza HCV infekcije je slična dijagnostici HBV infekcije:
1. Detekcija virusne RNK PCR metodom u serumu ispitivane osobe.
2. ELISA test radi testiranja seruma na anti HCV antitela.
3. RIBA test radi eliminacije lažno pozitivnih elisa testova. Ovaj test je pozitivan ukoliko su prisutna anitela na antigen jedra, dok se prisustvo antitela samo na nestrukturalne antigene označava kao intermitentan rezultat.
TERAPIJA
Terapija akutne HCV infekcije podrazumeva higijensko-dijetetski režim života, mirovanja i dijetu. Međutim hronična HCV infekcija se leči alfa 2 rekombinatnim interferonom u dozi od 3 miliona jedinica tri puta nedeljno tokom
6- 12 meseci. Povoljan terapijski odgovor se očekuje kod oko 20% lečenih bolesnika. Vrše se pokušaji lečenja udružene terapije rekombinatnim interferonom i Ribavirinom koja pokazuje povoljnije rezultate u odnosu na samo terapiju interferonom. Uspeh terapije se procenjuje na osnovu normalizacije ni-, voa aminotransferaza -i iščezavanje iz seruma HCV RNK.
PREVENCIJA
Pasivna imunizacija primenom opštih imunoglobulina nije pokazala očekivane rezultate. Vakcina s obzirom na genotipsku varijabilnost VHC još uvek nije proizvedena. Jedina mera prevencija je testiranje krvi davalaca krvi i sužavanje indikacija za primenu krvi i krvnih preparata.
