Živite u inostranstvu?
Do termina kod lekara se čeka, a strani lekar ne poznaje lekove iz Srbije. Postavite pitanje lekaru iz Srbije, na svom jeziku — o leku koji koristite, svojim tegobama ili zdravlju roditelja u Srbiji. Odgovor stiže na Vaš mejl, besplatno.
Pitajte lekara iz SrbijeOdgovor lekara je informativan i ne zamenjuje pregled.
Apneja i bradikardija kod nedonoščeta — najkraće
- Šta je apneja
- Prestanak protoka vazduha kroz disajne puteve u trajanju od 20 sekundi, često praćen usporenjem srca ispod 100 u minuti i plavičastom bojom kože.
- Kod koga se javlja
- Znatno češće kod nedonoščadi — kod 50% dece rođene pre 31. nedelje.
- Oblici
- Centralna, opstruktivna i mešovita. Kod nedonoščadi je najčešće centralna, zbog nezrele regulacije disanja u mozgu.
- Šta još doprinosi
- Refleksni odgovori na nadražaj, reakcija hemoreceptora na nedostatak kiseonika i slabost disajnih mišića.
- Šta se radi
- Svako nedonošče rođeno pre 35. nedelje se nadzire. Traži se osnovna bolest — infekcija, metabolički poremećaj, nekrotizirajući enterokolitis, krvarenje u mozgu — i leči se, uz lekove za kontrolu napada.
Ovaj pregled je informativan i ne zamenjuje pregled kod lekara. Ceo tekst je ispod.
Apneja je odsustvo protoka zraka kroz disajne puteve u trajanju od 20 sekundi koje može biti praćeno smanjenjem srčane frekvence (ispod 100/min.) i cijanozom. Češće se javlja kod nedonešene novorođenčadi (u 50% slučajeva kod dece gestacijske dobi < 31 nedelje).
Apneja može biti centralna, opstruktivna i mešana. Idiopatska apneja koja se javlja kod nedonoščadi je centralnog tipa, a nastaje zbog nezrele centralnonervne regulacije disanja. U patogenezi mogu učestvovati i drugi faktori, kao što su refleksni odgovor na stimulaciju, odgovor hemoreceptora na hipoksiju, slabost respiratorne muskulature i sl.
Evaluacija i tretman: svu nedonešenu novorođenčad gestacijske dobi ispod 35 nedelja treba monitorirati na pojavu apneje. Potrebno je tragati za prisustvom eventualne osnovne bolesti (infekcija, metabolički poremećaji, nekrotizirajući enterokolitis, intrakranijalna hemoragija), te ako je bolest prisutna primeniti specifičnu terapiju. Kontrola apnoičnih ataka vrši se medikamentoznom terapijom (teofilin, kofein), primenom ventilacije kontinuiranim pozitivnim pritiskom (CPAP), ili ukoliko se ovim ne uspe kompletnom mehaničkom ventilacijom.