Živite u inostranstvu?
Do termina kod lekara se čeka, a strani lekar ne poznaje lekove iz Srbije. Postavite pitanje lekaru iz Srbije, na svom jeziku — o leku koji koristite, svojim tegobama ili zdravlju roditelja u Srbiji. Odgovor stiže na Vaš mejl, besplatno.
Pitajte lekara iz SrbijeOdgovor lekara je informativan i ne zamenjuje pregled.
Dobroćudni tumori želuca — najkraće
- Najčešći
- Epitelni polipi — 5–10% svih tumora želuca.
- Dobra vest
- U 80–90% slučajeva polipi ne prelaze u zloćudne.
- Hiperplastični polipi
- Najčešći; građeni od normalnih ćelija sluznice. Obično manji od 1,5 cm, okolina im je nepromenjena.
- Adenomi
- Deset do dvadeset posto dobroćudnih polipa. Često veći od 2 cm i u više od 40% slučajeva već pri otkrivanju imaju znake displazije ili zloćudnosti.
- Gde se nalaze
- Najčešće u izlaznom delu želuca; okolina im je izmenjena zavisno od stepena hroničnog gastritisa.
- Kod koga
- I jedni i drugi su češći posle 50. godine.
- Kako se javljaju
- Nelagodnost u gornjem delu trbuha i skriveno krvarenje.
- Kako se otkrivaju
- Endoskopski i rendgenski.
- Šta se radi kod adenoma
- Zbog visoke sklonosti ka zloćudnoj promeni — uklanjanje kroz endoskop; ređe uklanjanje dela želuca.
- Kada polipi nisu opasni
- Kod Pojc-Jegersovog sindroma i mladalačke polipoze — vrlo nizak rizik.
- Kada jesu
- Kod porodične polipoze i Gardnerovog sindroma — visok rizik.
- Ostali dobroćudni tumori
- Retki — leiomiomi, lipomi, švanomi, hemangiomi, limfangiomi, fibromi.
Ovaj pregled je informativan i ne zamenjuje pregled kod lekara. Ceo tekst je ispod.
Epitelni polipi želuca su najčešći tumori (5-10%). U najvećem broju slučajeva (80-90%) polipi maligno ne alteriraju. Među njima su najčešći hiperplastični polipi koji su sastavljeni od normalnih mukoznih ćelija, a mestimično i mukus sekretujućih piloričnih žlezda.
Epitelni polipi. Epitelni polipi želuca su najčešći tumori (5-10%). U najvećem broju slučajeva (80-90%) polipi maligno ne alteriraju. Među njima su najčešći hiperplastični polipi koji su sastavljeni od normalnih mukoznih ćelija, a mestimično i mukus sekretujućih piloričnih žlezda. Većinom su dijametra manjeg od 1,5 cm, solitarni ili multipni, na peteljci ili sesilni. Prekriveni su intaktnom mukozom, a njihova okolina ne pokazuje histološke promene tipa zonalnog gastritisa.
Deset do dvadeset posto benignih epitelnih polipa predstavljaju neoplastični polipi koji se nazivaju adenomi. Oni su često veći od 2 cm u dijametru i u više od 40% slučajeva imaju znake displazije i maligniteta kada se prvi put otkriju. Mogu biti na peteljci, ali su češće sesilni, više solitarni nego multipni. Najčešće su lokalizovani u antrumu, a okolina im je promenjena zavisno od stepena razvoja hroničnog gastritisa.
I adenomatozni i hiperplastični polipi su češći u pacijenata starijih od 50 godina. Jedna od najčešćih kliničkih manifestacija je epigastrični distres i okultno krvarenje. Dijagnostikuju se endoskopski i rendgenski. Kada se uspostavi histološka dijagnoza adenoma zbog njegovog visokog malignog potencijala, pristupa se endoskopskoj elektroresekciji. Ređe se radi parcijalna gastrektomija.
Difuzna polipoza želuca javlja se u retkim hamartomatozama, kao što su Peutz-Jeghersov sindrom i juvenilna polipoza. U tim slučajevima polipi imaju veoma nizak maligni potencijal. Međutim, u multipnoj familijarnoj polipozi i Gardnerovom sindromu adenomski polipi imaju visok maligni potencijal.
Retko se javljaju benigni tumori želuca, kao što su: leiomiomi, lipomi, švanomi, hemangiomi, leiomioblastomi, limfangiomi, adenomiomi i fibromi.