U okviru podkasta „Važno je da znam – od simptoma do lečenja“ danas smo razgovarali sa docentom dr Ivanom Petkovićem onkologom, Klinike za onkologiju UKC Niš o limfomima. Kako prepoznati limfome i koji su koraci u lečenju. Intervju je sponzorisala kompanija Sandoz.
Šta su to limfomi i koje vrste postoje?
Jelena Milojević – LekarInfo: Za početak recite nam šta su to limfomi i koje vrste postoje?
Doc. dr Ivan Petković: Limfomi se mogu smatrati u stvari malignim bolestima, koji vode poreklo od imunih ćelija, odnosno od limfocita. Ako gledamo poreklo tih limfocita oni mogu globalno da se podele u grupu B ćelijskih i T, NK ćelijskih limfoma. Ono što je interesantno ako gledamo geografsku zastupljenost limfoma, B ćelijski limfomi se najčešće sreću na zapadnoj hemisferi gde spadamo i mi. Dakle, mi, Zapadna Evropa, Amerika i ono što je tu interesantno jeste da oni tu čine 85% svih limfoma, dok su T i NK ćelijski limfomi retki. Nasuprot tome, na istočnoj hemisferi, misli se na Japan, Indoneziju i Kinu, dominiraju T i NK ćelijski limfomi, dok su B ćelijski limfomi ređi. Zašto je takva geografska distribucija do danas nije poznato, ali eto to je nešto što u okviru deskriptivne epidemiologije možemo da saopštimo vezano za limfome.
Globalno šta bismo mogli reći šta su to limfomi? Limfomi su limfoproliferativne bolesti. Dakle dolazi do maligne alteracije u jednom limfocitu ili limfoblastu u matičnoj ćeliji iz koje nastaju limfociti i onda nastaje monoklonalna produkcija, odnosno proliferacija takvog limfocita koji se gomilaju, formirajući tumorsko tkivo ili neoplazmu.
Kako možemo prepoznati simptome bolesti i kada bi se trebalo obratiti lekaru za pomoć?
Jelena Milojević – LekarInfo: Kako možemo prepoznati simptome bolesti i kada bi se trebalo obratiti lekaru za pomoć?
Doc. dr Ivan Petković: Simptomi limfoma nisu tipični. Tako da je prepoznavanje ovih bolesti prilično teško, jer veliki broj pacijenata u početku bolesti nema simptome, a kada se oni jave to su uglavnom simptomi koji se karakterišu osećajem zamora, malaksalosti, slabosti koji ne prolazi nakon odmora. Neretko se može u daljem toku bolesti pojaviti temperatura koja je subfebrilna dakle do 38 i interminetna dakle javlja se povremeno. Zatim se može pojaviti noćno preznojavanje. Ako se na sve ove simptome doda i pojava uvećanih limfnih žlezda, e onda to već može da budi sumnju da se radi eventualno o limfomima. Ali vidite kad smo naveli ove simptome, oni veoma nalikuju na infektivne simptome, odnosno na simptome bilo koje infekcije. Tako da zaista, u velikom broju slučajeva nije ih lako prepoznati, jer nema specifičnih nalaza. Mogu se recimo u laboratoriji naći povišene vrednosti sedimentacije kod nekih limfoma kao što je Hočkinov limfom, koji je tipično sa kliničkom slikom jedne inflamatorne bolesti i gde imamo i povišenu sedimentaciju, leukocitozu, povišen CRP i povišen triginogen, ponekad povišen LDH i može se naći i beta2mikroglobulin, kao da kažemo nešto specifičniji senzitivniji marker za limfome, ali koji nije u potpunosti senzitivan. Tako da kada sve ovakve nalaze dobijemo nije nam lako da znamo da li se radi o limfomima. Onda će se krenuti u neki dalji postupak kliničkog ispitivanja gde će se otkloniti prvo neka virusna ili bakterijska infekcija, a nakon toga ako smo videli da nema pomoći od antibiotske terapije ili da su recimo negativni nalazi na viruse, kao najviši korak u dijagnostici treba načiniti biopsiju odgovarajućeg limfnog čvora. Ako se govori o normalnom obliku bolesti, što znači kada se limfom javlja u limfnim čvorovima odnosno kada dolazi do uvecanja limfnih čvorova i to ide kod patologa. Tako da je patolog taj koji nam daje tačnu dijagnozu o kom tipu limfoproliferativne bolesti se radi. Da li je u pitanju Hočkinov limfom ili su grupe nonhočkinskih limfoma porekla B, T, NK ćelija itd.
Kako se dijagnostikuju limfomi i šta posle dijagnoze?
Jelena Milojević – LekarInfo: Kako se dijagnostikuju limfomi i šta posle dijagnoze?
Doc. dr Ivan Petković: Pa ja sam već u ovom prethodnom segmentu rekao dijagnostiku. To je patohistološka ekspertiza, odnosno pregled bioptiranog materijala bilo limfnog čvora bilo ekstranodalnog infiltrate, odnosno nekog tumora u organizmu koji je van limfnih čvorova. Kada dobijemo nalaz od patologa koji treba da načini klasično bojenje i histohemijsko bojenje, u odredjenim indikacijama treba da načini i genetske analize da bi se tačno precizirali koji tip limfoma je u pitanju, jer njih ima tako mnogo vrsta. Pored Hočkinovog limfoma koji je nekako više uniformnija bolest, postoje veliki broj različitih vrsta nonhočkinskih limfoma. Grubo su oni podeljeni po kliničkom toku na indolentne, agresivne i veoma agresivne, a po ćelijskom poreklu na B, T i NK. Njih ima jako mnogo vrsta, podvrsta. U okviru jedne vrste recimo najčešće od svih je difuzni B ćelijski. On je veoma heterogen entitet i to jeste stavljeno pod jednim imenom. Medjutim, u okviru tog entiteta krije se jako veliki broj, spektar različitih stanja i prognostickih i bioloških, i eventualno postoje različite terapijske šeme koje bi se mogle primeniti. Jeste globalno jedna terapijska šema, ali u zavisnosti od određenih genetskih karakteristika tog difuznog B ćelijskog možemo da pravimo varijacije na sistemsku terapiju.
Kako se leče limfomi?
Jelena Milojević – LekarInfo: I za kraj recite nam kako se leče limfomi?
Doc. dr Ivan Petković: Nakon dijagnostike limfoma standard lečenja danas jeste primena hemioterapije i imuno hemioterapije u zavisnosti opet od vrste limfoma. B ćelijski limfomi su poznati po ekspresiji CD20 receptora i nauka je definisala antiCD20 terapiju, monotonska antitela, kao i na druge celuralne antigene. Dakle, pacijent prima imuno hemioterapiju prve linije koja se zove u stvari indukciona imuno hemioterapija i nakon par ciklusa, obično u zavisnosti od bolesti do bolesti 6-8 ciklusa, procenjuje se terapijski odgovor. Ukoliko postižemo kompletnu remisiju koju proveravamo CT-om najbolje za sve agresivne limfome, dalje se nastavlja sa praćenjem kod agresivnih, a kod indolentnih ili tzv. mirnijih limfoma nastavljamo terapiju odrzavanja koja traje dve godine. Modaliteti su različiti u zavisnosti od vrste limfoma, ali globalno gledano primena sistemske terapije i u određenim malim indikacijama radio terapije, jeste opcija za lečenje ove bolesti.
Jelena Milojević – LekarInfo: Hvala Vam puno profesore što ste se odazvali pozivu i govorili za portal Lekarinfo i još jednom hvala na svim ovim pojasnjenjima vezanim za limfome. Nadam se da ste pomogli pacijenatima koji boluju od ove bolesti.
Doc. dr Ivan Petković: Hvala i Vama na pozivu.
