Živite u inostranstvu?
Do termina kod lekara se čeka, a strani lekar ne poznaje lekove iz Srbije. Postavite pitanje lekaru iz Srbije, na svom jeziku — o leku koji koristite, svojim tegobama ili zdravlju roditelja u Srbiji. Odgovor stiže na Vaš mejl, besplatno.
Pitajte lekara iz SrbijeOdgovor lekara je informativan i ne zamenjuje pregled.
Encefalitis kod oslabljenog imuniteta — najkraće
- Kolika je inkubacija
- Vrlo različita — kod herpes encefalitisa nekoliko časova do dana, kod besnila više nedelja do meseci, kod osipnih groznica 7–10 dana.
- Šta mu prethodi
- Često infekcija gornjih disajnih puteva, enterokolitis ili lokalna infekcija kože, sluznice ili limfnih žlezda; ponekad je komplikacija vakcinacije.
- Prvi, tihi znaci
- Danima pre pravih znakova — psihički zamor, slabija koncentracija, promena raspoloženja, preosetljivost, poremećaj sna, nemir i strah.
- Zatim
- Nagli skok temperature, glavobolja, povraćanje, poremećaj govora i hoda, nemir ili pospanost.
- Poremećaj svesti
- Redovan pratilac — od blage smetenosti, preko pospanosti, do duboke kome.
- Znaci oštećenja mozga
- Trzaji mišića ili epileptični napadi, oduzetost polovine tela, pozitivan Babinski znak, gubitak trbušnih refleksa.
Naglo pogoršanje svesti uz temperaturu i glavobolju je hitno stanje — pozovite 194. Ceo tekst je ispod.
KLINIČKA SLIKA
Inkubacija je različita i kod herpes encefalitisa se procenjuje na nekoliko časova ili dana, kod besnila na više nedelja ili meseci. Kod virusnih osipnih groznica 7-10 dana.
Bolest se najčešće javlja iznenada, može da prati neku poznatu infekciju ili joj prethodi a ponekad nastaje i kao komplikacija vakcinacija. Često se anamnezom dobiju podaci o prethodnoj infekciji gornjih respiratornih puteva, enterokolitisu ili nekoj lokalizovanoj infekciji na sluznici, koži ili limfnim žlezdama. Neke generalizovane bolesti kao što su osipne virusne groznice mogu prethoditi ili pratiti encefalitis.
Početak bolesti je postepen, jer više časova ili dana pre pojave manifestnih znakova bolesti, pacijent se žali na psihički zamor, smanjenu koncentraciju, poremećaj raspoloženja, preosetljivost, poremećaj sna, uznemirenost, strah.
Nakon ovog prodromalnog sindroma javlja se nagli skok temperature, glavobolja, povraćanje, poremećaj govora i hoda, uznemirenost ili pospanost. Poremećaj svesti je čest pratilac encefalitisa i kreće se od blage dezorijentisanosti, preko somnolencije do duboke kome. Javljaju se fascikulacije mišića ili generalizovani epi napadi. Takođe se kao znak oštećenja CNS-a mogu javiti hemipareze, hemiplegije, pozitivan znak Babinskog i skoro 100% odsustvo kožnih trbušnih refleksa. Moguć je nalaz oštećenja kranijalnih nerava uz prisutne bazilame znake (ptoza, strabizam, anizokorija, diplopije, pareza facijalisa). Tok bolesti je uvek nepredvidiv i u najvećem broju slučajeva bolest uzima povoljan klinički tok, ali u onim težim može veoma brzo doći do letalnog ishoda (3- 30%).
Kod jednog broja bolesnika ostaju sekvele koje mogu biti neurološke, psihičke, intelektualne i senzoričke.
DIJAGNOZA
Postavlja se na osnovu dosta karakterističnih anamnestičkih podataka o naglom početku bolesti praćenog različitim modalitetima poremećaja stanja svesti i neurološkim poremećajima (konvulzije, epi napadi, odsustvo kožnih trbušnih refleksa itd.).
Likvorski nalaz se karakteriše bistrim izgledom likvora, malim brojem ćelijskih elemenata od 5-100×10/1, pri čemu preovladavaju limfociti. Kemijskim pregledom likvora nalazi se normalan nivo glikoze dok je nivo proteina povišen ili normalan. Etiološka verifikacija prouzrokovača se može sprovesti putem direktnog dokazivanja virusa ili virusnih antigena (izolacija virusa iz likvora, krvi, stolice, sekreta disajnih puteva, pljuvačke, izolacija virusa iz kulture tkiva, dokazivanje virusnih antigena metodom IFA, RIA), PCR.
Postoje i indirektne (serološke) metode za dokazivanje prisustva virusa u krvi, likvoru i mozgu.
Kao značajan dijagnostički postupak primenjuje se EEG koji najčešće pokazuje difuzno usporenje bioelektrične moždane aktivnosti zbog moždanog edema i neuronske disfunkcije. Kod herpes encefalitisa čest nalaz je fokalna Theta i Delta aktivnost u temporalnom ili frontalnim regionima.
TERAPIJA
Lečenje encefalitisa je veoma kompleksno i isključivo se sprovodi u centrima za intenzivnu negu i respiratornu reanimaciju. Lečenje mora obuhvatiti sledeće postupke:
Procena efikasnosti disanja i cirkulacije,
Kontrola psihomotomog nemira,
Lečenje i prevencija konvulzija,
Antiedemska terapija,
Antivirusna terapija,
Prevencija i tretman ranih opasnih komplikacija,
Imunološka terapija,
Preduzimanje mera za sprečavanje dekubitusa, kontraktura, fizikalni tretman.
Psihomotomi nemir i konvulzije su čest pratilac encefalitisa i suprimiraju se primenom preparata diazepama 0,3 mg/kg tt. Takođe se preporučuje primena fenobarbitona 100-200 mg i.v.
Antiedematozna terapija je obavezna, jer je smanjenje moždanog edema bitan postupak u lečenju encefalitisa, a sprovodi se na sledeći način:
– oksigenoterapija se sprovodi primenom smeše vazduha i kiseonika u razmeri 60:40 vol.%, ili čist 02, ali ne duže od 2 sata.
– Osmotska terapija ima za cilj eliminaciju dela vode i soli iz organizma i mozga a sprovodi se primenom Furasemida 0,25-0,5 mg/kg tt/24h podeljeno u 4 doze. Manitol sol. 20% 1-1,5 gr/kg tt i.v svakih 3-4 sata
– redukcija unosa tečnosti na 2/3 dnevnih potreba.
– hipotermija i poseban položaj glave.
Antivirusna terapija se sprovodi za lečenje dokazanog ili pretpostavljenog herpes simpleks ili varicela-zoster encefalitisa. Prime nj uje se aciklovir u dozi od 10-15 mg/kg tt/24h, podeljeno u 3 doze.
