Reè je o èestoj bolesti koja, ni u svetu ni kod nas, nije dovoljno prepoznata kao znaèajan medicinski problem, a odlikuje se poveæanom pospanoæu i iznenadnim, nepredvidivim napadima spavanja.
Za proteklih 150 godina, od kada je otkrivena, prela je put od teko prepoznatljive i neleèive, do bolesti koja se lako dijagostikuje i za koju postoje lekovi koji je znaèajno ublaavaju.
S druge strane, to je jedna od retkih bolesti kod kojih je medicina u znaèajnoj meri otkrila (patofizioloki) mehanizam nastanka.
– U protekloj deceniji naèinjeni su veliki koraci u razjanjenju mehanizma nastanka narkolepsije – kae za „Veèernje novosti“ dr sci med. Slavko M. Jankoviæ, neuropsihijatar Klinike za neurologiju Klinièkog centra Srbije i predsednik „Srpskog somnolokog drutva“.
– Hipokretin-oreksinska teorija ukazuje na to da kod èoveka dolazi do odumiranja æelija koje luèe istoimeni hormon, zapravo neurotransmiter sa zadatkom da odri i modulira budnost. Njegov nedostatak dovodi do stalne pospanosti, ali i do disregulacije prelaza iz budnosti u spavanje i obrnuto, pa narkolepsija predstavlja bolest u kojoj postoji slom granica izmeðu budnosti, spavanja i sanjanja.
|
DUG PUT DO DIJAGNOZE Smatra se da je bolesnicima ponekad potrebno i do 14 godina da bi se postavila dijagnoza narkolepsije, to ukazuje da je bolest malo poznata. U Srbiji ovu bolest ima izmeðu 1.400 do 2.500 ljudi. Podjednako pogaða i mukarce i ene. Obièno se javlja u tinejderskom uzrastu, ali su opisani sluèajevi i kod dece od jedne do èetiri godine.
|
|
|
Narkolepsiju èini nekoliko elemenata:
1) Preterana dnevna pospanost – ovi bolesnici su stalno pospani, a pritisak spavanja je tako snaan kao da nisu spavali tri dana i tri noæi.
2) Napadi spavanja – u stanju su da zaspe u trenu, u neobiènim situacijama kao na primer tokom poslovnog razgovora, ispred semafora tokom vonje kola ili za obedom (deava se da tako naglo zaspe da im glava padne u tanjir sa onim to su jeli). Naglo usnivanje predstavlja posebnu opasnost po okolinu, ali i za same bolesnike.
3) Bolesnici imaju katapleksiju, ili iznenadan, potpun gubitak miiænog tonusa u svim miiæima (osim u disajnim i miiæima koji pokreæu oèi). Ovaj nagli gubitak miiænog tonusa snage je obièno izazvan (ne)prijatnim emocijama.
Svaka jaèa emocija (iznenadan ulazak drage osobe, podela dobrih karata pri kockanju ili samo dobra ala), dovodi do iznenadnog pada bolesnika na tlo uz potpuno oèuvanu svest (za razliku od epilepsije). U takvoj situaciji su naravno moguæe i povrede.
4) Halucinacije pri usnivanju ili buðenju – oboleli od narkolepsije pri usnivanju mogu istovremeno da vide snove, ali i realnu sredinu koja ih okruuje; slika realnosti i slika sna se preklapaju i meaju (kao slika kroz sliku na televiziji) i „provide“ se jedna kroz drugu, izazivajuæi zbunjenost bolesnika koji ne zna da li spava ili je budan. Oni u toj delimiènoj budnosti preduzimaju odreðene radnje kako bi skrenuli panju na svoj problem i pozvali nekoga u pomoæ, ali se najèeæe ispostavi da je sve to su pokuali ili uradili bila fikcija, zapravo san.
5) Paralize posle spavanja – predstavljaju oduzetost svih (osim disajnih i oènih) miiæa tela koja se javlja obièno pri buðenju. Iako budan, bolesnik nije u stanju da se pokrene niti da dozove pomoæ ili skrene panju èlanova porodice na sebe. Doivljaj se opisuje kao „jeziv“, sa strahom da se ne ostane paralizovan zauvek. Sreæom, ovo stanje traje najèeæe nekoliko sekundi i prekida se spontano ili obiènim dodirom.
6) Automatsko ponaanje – bolesnik sa narkolepsijom u stanju je da nekuda krene (na primer na posao ili u samoposlugu), usput zaspi i spava hodajuæi, pa se „stvori“, na sopstveno èuðenje, u drugom delu grada, a ne tamo gde je krenuo.
– Zbog stalne pospanosti bolesnici sa narkolepsijom nisu u stanju da odgovore na svakodnevne zahteve ivota – naglaava dr Jankoviæ. – Retki su poslodavci koji imaju razumevanja da njihov radnik mora oko podne, usred posla da odspava oko jedan sat, kako bi mogao da nastavi da radi. Iako su im mentalna i fizièka sposobnost potpuno oèuvani, ovi ljudi nisu u stanju da na poslu ili u koli zbog pospanosti napreduju u skladu sa svojim realnim sposobnostima. Zato liènost bolesnika odlikuje introvertnost, tekoæe u adaptaciji, poremeæaji liènosti pa i alkoholizam i depresija.
Farmakoloko leèenje podrazumeva redovnu primenu lekova za razbuðivanje (grupa „eugeroika“), koji su delotvorni u oko 80 odsto sluèajeva. Ovih lekova nema na naem tritu, pa je problem narkolepsije kod nas dodatno uveæan.
Foto: FreeDigitalPhotos.net
Reè je o èestoj bolesti koja, ni u svetu ni kod nas, nije dovoljno prepoznata kao znaèajan medicinski problem, a odlikuje se poveæanom pospanoæu i iznenadnim, nepredvidivim napadima spavanja.
Za proteklih 150 godina, od kada je otkrivena, prela je put od teko prepoznatljive i neleèive, do bolesti koja se lako dijagostikuje i za koju postoje lekovi koji je znaèajno ublaavaju.
S druge strane, to je jedna od retkih bolesti kod kojih je medicina u znaèajnoj meri otkrila (patofizioloki) mehanizam nastanka.
– U protekloj deceniji naèinjeni su veliki koraci u razjanjenju mehanizma nastanka narkolepsije – kae za „Veèernje novosti“ dr sci med. Slavko M. Jankoviæ, neuropsihijatar Klinike za neurologiju Klinièkog centra Srbije i predsednik „Srpskog somnolokog drutva“.
– Hipokretin-oreksinska teorija ukazuje na to da kod èoveka dolazi do odumiranja æelija koje luèe istoimeni hormon, zapravo neurotransmiter sa zadatkom da odri i modulira budnost. Njegov nedostatak dovodi do stalne pospanosti, ali i do disregulacije prelaza iz budnosti u spavanje i obrnuto, pa narkolepsija predstavlja bolest u kojoj postoji slom granica izmeðu budnosti, spavanja i sanjanja.
DUG PUT DO DIJAGNOZE Smatra se da je bolesnicima ponekad potrebno i do 14 godina da bi se postavila dijagnoza narkolepsije, to ukazuje da je bolest malo poznata. U Srbiji ovu bolest ima izmeðu 1.400 do 2.500 ljudi. Podjednako pogaða i mukarce i ene. Obièno se javlja u tinejderskom uzrastu, ali su opisani sluèajevi i kod dece od jedne do èetiri godine.
Narkolepsiju èini nekoliko elemenata:
1) Preterana dnevna pospanost – ovi bolesnici su stalno pospani, a pritisak spavanja je tako snaan kao da nisu spavali tri dana i tri noæi.
2) Napadi spavanja – u stanju su da zaspe u trenu, u neobiènim situacijama kao na primer tokom poslovnog razgovora, ispred semafora tokom vonje kola ili za obedom (deava se da tako naglo zaspe da im glava padne u tanjir sa onim to su jeli). Naglo usnivanje predstavlja posebnu opasnost po okolinu, ali i za same bolesnike.
3) Bolesnici imaju katapleksiju, ili iznenadan, potpun gubitak miiænog tonusa u svim miiæima (osim u disajnim i miiæima koji pokreæu oèi). Ovaj nagli gubitak miiænog tonusa snage je obièno izazvan (ne)prijatnim emocijama.
Svaka jaèa emocija (iznenadan ulazak drage osobe, podela dobrih karata pri kockanju ili samo dobra ala), dovodi do iznenadnog pada bolesnika na tlo uz potpuno oèuvanu svest (za razliku od epilepsije). U takvoj situaciji su naravno moguæe i povrede.
4) Halucinacije pri usnivanju ili buðenju – oboleli od narkolepsije pri usnivanju mogu istovremeno da vide snove, ali i realnu sredinu koja ih okruuje; slika realnosti i slika sna se preklapaju i meaju (kao slika kroz sliku na televiziji) i „provide“ se jedna kroz drugu, izazivajuæi zbunjenost bolesnika koji ne zna da li spava ili je budan. Oni u toj delimiènoj budnosti preduzimaju odreðene radnje kako bi skrenuli panju na svoj problem i pozvali nekoga u pomoæ, ali se najèeæe ispostavi da je sve to su pokuali ili uradili bila fikcija, zapravo san.
5) Paralize posle spavanja – predstavljaju oduzetost svih (osim disajnih i oènih) miiæa tela koja se javlja obièno pri buðenju. Iako budan, bolesnik nije u stanju da se pokrene niti da dozove pomoæ ili skrene panju èlanova porodice na sebe. Doivljaj se opisuje kao „jeziv“, sa strahom da se ne ostane paralizovan zauvek. Sreæom, ovo stanje traje najèeæe nekoliko sekundi i prekida se spontano ili obiènim dodirom.
6) Automatsko ponaanje – bolesnik sa narkolepsijom u stanju je da nekuda krene (na primer na posao ili u samoposlugu), usput zaspi i spava hodajuæi, pa se „stvori“, na sopstveno èuðenje, u drugom delu grada, a ne tamo gde je krenuo.
– Zbog stalne pospanosti bolesnici sa narkolepsijom nisu u stanju da odgovore na svakodnevne zahteve ivota – naglaava dr Jankoviæ. – Retki su poslodavci koji imaju razumevanja da njihov radnik mora oko podne, usred posla da odspava oko jedan sat, kako bi mogao da nastavi da radi. Iako su im mentalna i fizièka sposobnost potpuno oèuvani, ovi ljudi nisu u stanju da na poslu ili u koli zbog pospanosti napreduju u skladu sa svojim realnim sposobnostima. Zato liènost bolesnika odlikuje introvertnost, tekoæe u adaptaciji, poremeæaji liènosti pa i alkoholizam i depresija.
Farmakoloko leèenje podrazumeva redovnu primenu lekova za razbuðivanje (grupa „eugeroika“), koji su delotvorni u oko 80 odsto sluèajeva. Ovih lekova nema na naem tritu, pa je problem narkolepsije kod nas dodatno uveæan.
Foto: FreeDigitalPhotos.net