Živite u inostranstvu?
Do termina kod lekara se čeka, a strani lekar ne poznaje lekove iz Srbije. Postavite pitanje lekaru iz Srbije, na svom jeziku — o leku koji koristite, svojim tegobama ili zdravlju roditelja u Srbiji. Odgovor stiže na Vaš mejl, besplatno.
Pitajte lekara iz SrbijeOdgovor lekara je informativan i ne zamenjuje pregled.
Tercijarni hiperparatireoidizam (Hyperparathyreo idismus tertialis) — najkraće
- Šta je
- Tokom višegodišnjeg postojanja sekundarnog hiperparatireoidizma, odnosno hronične stimulacije paratireoidnih žlezda hipokalciemijom, može da se razvije autonomni adenom u inače hiperplazijskom tkivu ovih žlezda ili, što je rede, da se uspostavi difuzna autonomija. U tom slučaju novonastali adenom ih sve žlezde izmiču negativnom mehanizmu povratne sprege sa kalcijumom
- Simptomi i klinička slika
- Tercijarni hiperparatireoidizam nastaje tokom sekundarnog hiperparatireoidizma, Klinička slika nije karakteristična jer je zamaskirana simptomatologijom osnovne bolesti, bubrežnom insuficijencijom ili drugim poremećajem koji je uslovio nastanak sekundarnog hiperparatireoidizma. Najčešće se bolesnici žale na pojačane bolove u kostima, opštu slabost i brz zamor
- Lečenje
- Nezavisno od toga da li postoji jedan adenom ili su sve četiri žlezde postale autonomne, uvek je potrebno odstraniti sve četiri paratireoidne žlezde, jer su praktično sve u hiperfunkciji. Da bi se sačuvala regulatorna funkcija PTH, autotransplantacijom vraća se jedna, i to najmanja paratireoidna žlezda. Medikamentna terapija je potpuno nezadovoljavajuća
Ovaj pregled je informativan i ne zamenjuje pregled kod lekara. Ceo tekst je ispod.
Tokom višegodišnjeg postojanja sekundarnog hiperparatireoidizma, odnosno hronične stimulacije paratireoidnih žlezda hipokalciemijom, može da se razvije autonomni adenom u inače hiperplazijskom tkivu ovih žlezda ili, što je rede, da se uspostavi difuzna autonomija.
Tokom višegodišnjeg postojanja sekundarnog hiperparatireoidizma, odnosno hronične stimulacije paratireoidnih žlezda hipokalciemijom, može da se razvije autonomni adenom u inače hiperplazijskom tkivu ovih žlezda ili, što je rede, da se uspostavi difuzna autonomija. U tom slučaju novonastali adenom ih sve žlezde izmiču negativnom mehanizmu povratne sprege sa kalcijumom. PTH se luči potpuno autonomno i u velikim kohčinama, kao što je slučaj u primarnom hiperparatireoidizmu.
Klinička slika. Tercijarni hiperparatireoidizam nastaje tokom sekundarnog hiperparatireoidizma, Klinička slika nije karakteristična jer je zamaskirana simptomatologijom osnovne bolesti, bubrežnom insuficijencijom ili drugim poremećajem koji je uslovio nastanak sekundarnog hiperparatireoidizma.
Najčešće se bolesnici žale na pojačane bolove u kostima, opštu slabost i brz zamor. Nešto specifičniji simptom je svrab, koji je vezan za stanje hiperkalciemije.
Laboratorijski znaci. Prvi laboratorijski znak ovog oboljenja predstavlja postepen porast vrednosti kalcijuma u serumu iz dotle hronično hipokalciemičnih vrednosti, ka normalnim ili hiperkalciemičnim vrednostima, uprkos postojanju hiperfosfatemije kao posledice bubrežne insuficijencije. Određivanje PTH preko C-fragmenta je ne.pouzdano, jer C-fragment se nagomilava u organizmu i zbog smanjenog bubrežnog klirensa. Radiološki nalaz sličan je kao i u primarnom hiperparatireoidizmu: subperiostalna erozija prstiju šaka, osteomalacija i osteitis fibrosa cystica.
Lečenje. Nezavisno od toga da li postoji jedan adenom ili su sve četiri žlezde postale autonomne, uvek je potrebno odstraniti sve četiri paratireoidne žlezde, jer su praktično sve u hiperfunkciji. Da bi se sačuvala regulatorna funkcija PTH, autotransplantacijom vraća se jedna, i to najmanja paratireoidna žlezda. Medikamentna terapija je potpuno nezadovoljavajuća.
