Živite u inostranstvu?
Do termina kod lekara se čeka, a strani lekar ne poznaje lekove iz Srbije. Postavite pitanje lekaru iz Srbije, na svom jeziku — o leku koji koristite, svojim tegobama ili zdravlju roditelja u Srbiji. Odgovor stiže na Vaš mejl, besplatno.
Pitajte lekara iz SrbijeOdgovor lekara je informativan i ne zamenjuje pregled.
Infektivni endokarditis — najkraće
- Šta je
- Infektivni endokarditis označava infekciju (bakterijsku, gljivičnu) endotelijalne površine srca, sa predilekcijom za endotelijum srčanih valvula.U preko 90% slučajeva infektivni endokarditis je izazvan bakterijama. Savremena klasifikasija deli ovu bolest na endokarditis prirodnih valvula i endokarditis veštačkih valvula
- Kako se otkriva
- Klinička slika zavisi od uzročnika, opšteg stanja bolesnika,prethodnog kardiološkog statusa i dužine trajanje bolesti. Endokarditis veštačkih valvula uglavnom daje težu kliničku sliku, naročito u prva dva meseca od implantacije valvula
- Lečenje
- U gotovo svih bolesnika, sa valvularnom iji srčanom manom i u svih bolesnika sa implanitamom veštačom valvulom, neophodna je profilaksa infektivnog endokarditisa. Kod procedura, daje se amoksicilin peroralno (klindamicin za alergične na penicilin), dok se kod genitourinamih i gastrointestinalnih procedura, daju ampicilin i gentamicin (vankomicin i gentamicin za alergične na penicilin)
Ovaj pregled je informativan i ne zamenjuje pregled kod lekara. Ceo tekst je ispod.
Infektivni endokarditis označava infekciju (bakterijsku, gljivičnu) endotelijalne površine srca, sa predilekcijom za endotelijum srčanih valvula.U preko 90% slučajeva infektivni endokarditis je izazvan bakterijama. Savremena klasifikasija deli ovu bolest na endokarditis prirodnih valvula i endokarditis veštačkih valvula.
INFEKTIVNI ENDOKARDITIS
Infektivni endokarditis označava infekciju (bakterijsku, gljivičnu) endotelijalne površine srca, sa predilekcijom za endotelijum srčanih valvula.
Etiologija:
U preko 90% slučajeva infektivni endokarditis je izazvan bakterijama. Savremena klasifikasija deli ovu bolest na endokarditis prirodnih valvula i endokarditis veštačkih valvula. Razlika izmedu ova dva entiteta je u vrsti uzročnika, s obzirom da je endokarditisjdrodnih valvula izazvan, najčešće, streptokokama (50-70%), stajilokokama (25%) i enterokokama (10%), dok je endokarditis veštažkih valvula izazvan stafilokokama (50%), gram negativnim bacilima (20%) i gljivicama (aspergilus i kandida, 10%). Većina_bolesnika, sa endokarditisom prirodne valvule, ima neku urodenu ili stečenu valvularnu manu koja predisponira za razvoj infekcije u toku bakterijemije, koja nastaje tokom vađenja zuba, ili neke endoskopske ili hirurške procedure. Inicijalna promena je oštećenje endotela i formiranje vegetacije, koja se sastoji od amorfhe mase ctrombocit^ i (fibrina,) velikog broja mikroorganizama i ograničenog broja inflamatornih ćelija. Treba zapamtiti da se vegetacije gotovo nikada ne formiraju na intaktnom endotelu. Gljivični endokarditis se razvija, uglavnom, kod intravenskih narkomana i imunokompromitovanih i to na pulmonalnoj i trikuspidnoj valvuli.
Dijagnoza:
Klinička slika zavisi od uzročnika, opšteg stanja bolesnika,prethodnog kardiološkog statusa i dužine trajanje bolesti. Endokarditis veštačkih valvula uglavnom daje težu kliničku sliku, naročito u prva dva meseca od implantacije valvula. Opšti simptomi i znaci su temperatura (često subfebrilna), malaksalost, nejasni bolovi u zglobovima i mišićima, gubitak telesne težine, splenomegalija, anemija (koža boje bele kafe), šum na srcu (već postojeći ili novonastali). Nešto specifičnije za infektivni endokarditis, mada ne i patogenomonične, su perifeme manifestacije kao Što su pretehije (konjuktiva, bukalna sluznica), splinter hemoragije (subungvalna krvavljenja), Oslerovi čvorići (mali, bolno osetijivi subkutani noduli na jagodicama prstiju), Janewayejeve lezije (eritematozne makule na dlanovima) i Rotove mrlje (ovalne retinalne hemoragije). Komplikacjje infektivnog endokarditisa su embolizacije (CNS, bubrezi, slezina), akutna aorta i /ili mitralna regurgitacija, anulami apscesi, popuštanje srca, glojrremlonefrilis, stvaranje mikotičkih aneuriani. Veoma je bitno uzeti hemokulture (tri uzorka sa razmakom od 30 minuta), kako bi se identifikovao uzrgčnik- Od ostalih laboratorijskih testova, nalazimo povišenu leukocitozu, povišene indikatore zapaljenja (sedimentacijar fibrinogen, C reaktivni protein), povišene imunoglobuline i imunokomplekse, anemiju i specifična antitela. EKG je nespecifičan, ukoliko se stvori anularni apsec može se naći AV blok različitog stepena. RTG srca i pluća je nespecifičan. Ehokardiogram je od velikog značaja u dijagnostici infektivnog endokarditisa, jer može vizualizovati vegetacije.
Terapija:
U gotovo svih bolesnika, sa valvularnom iji srčanom manom i u svih bolesnika sa implanitamom veštačom valvulom, neophodna je profilaksa infektivnog endokarditisa. Kod procedura, daje se amoksicilin peroralno (klindamicin za alergične na penicilin), dok se kod genitourinamih i gastrointestinalnih procedura, daju ampicilin i gentamicin (vankomicin i gentamicin za alergične na penicilin). Terapija infektivnog endokarditisa sprovodi se u_bolnici, u trajanju od četiri do šest nedelja. Antibiotici se po pravilu, daju prema antibiogramu, a dok se čekaju rezultati, može se početi sa davanjem penicilina G i gentamicina (endokarditis prirodnih valvula), odnosno vankomicina; gentamicina i penicilina širokog spekta (endokarditis veštačkih valvula). Lečenje gljivičnog endokarditisa se sprovodi amfotericinom B.
Česta pitanja o Infektivni endokarditis
Šta je Infektivni endokarditis?
Infektivni endokarditis je infekcija, bakterijska ili gljivična, unutrašnje ovojnice srca (endotela), sa predilekcijom za srčane valvule. U više od 90% slučajeva uzrok su bakterije. Prema savremenoj klasifikaciji, razlikuju se endokarditis prirodnih valvula i endokarditis veštačkih valvula.
Koji su simptomi?
Dostupan sadržaj o ovom stanju ne navodi konkretne simptome. Ukoliko primetite tegobe za koje sumnjate da su povezane sa radom srca, obratite se lekaru radi pregleda i dodatne procene.
Koji su uzroci/faktori rizika?
Infektivni endokarditis najčešće izazivaju bakterije, a ređe gljivice. Kod endokarditisa prirodnih valvula najčešći uzročnici su streptokoke, stafilokoke i enterokoke, dok se kod endokarditisa veštačkih valvula češće javljaju stafilokoke, gram-negativni bacili i gljivice, poput aspergilusa i kandide. Faktor rizika predstavlja postojeća urođena ili stečena mana srčanih valvula, jer ona povećava mogućnost nastanka infekcije u toku bakterijemije, do koje može doći prilikom vađenja zuba ili neke endoskopske ili hirurške procedure.
Kako se leči Infektivni endokarditis?
Sadržaj ne navodi konkretan način lečenja ovog stanja. Način lečenja zavisi od uzroka i težine bolesti, a određuje ga lekar nakon pregleda i dijagnostike.
Kada se hitno javiti lekaru?
Sadržaj ne navodi konkretne znake upozorenja za ovo stanje. Ukoliko primetite tegobe koje su izražene, dugotrajne ili se pogoršavaju, obratite se lekaru radi pregleda.
Napomena: informacije su opšteg karaktera i ne zamenjuju savet lekara ili farmaceuta.