Alergijska reakcija tipa IV ne uzrokovana antitelima. Ova reakcija je uzrokovana senzibilizacijom Tlimfocita, koji stvaraju limfokine i postaju citotoksični.
Nakon kontakta s antigenom upalna reakcija se razvija polagano i doseže maksimum nakon 24 do 72 sata.
U ove reakce se ubrajaju: preosjetljivost na bakterijske, virusne, gljivične i parazitske antigene, preosjetljivost na ujed insekta, unesene proteine, kontaktna preosjetljivost, granulomatozne bolesti, transplantacijska i tumorska imunost i neki oblici autoimunosti.
Klasičan prototip ove reakce je tuberkulinska reakcija.
Reakcije tipa IV mogu biti lokalne ili sistemne. Antigeni koji ih uzrokuju su proteini ili hapteni vezani za protein.
Upalnu reakciju, koja dovodi do teških oštećenja i nekroza tkiva, izazivaju limfokini i citotoksični Tlimfociti. Histološki je karakteristična infiltracija mo nonuklearima (limfociti, monociti, makrofagi) i proteinima iz plazme, a opažaju se i promene na mikrovaskulaturi, te taloženje fibrina.
Reakcije tipa IV se otkrivaju kožnim testom, testom inhibice, migrace leu kocita, aktiviranem limfocita mitogenima i antigenima, određivanem subtipo va Th1 i Th2 limfocita i određivanem aktivnosti citotoksičnih Tlimfocita i NK ćelija (ćelija ubica).
Postoje tri mogućnosti za manifestaciju alergijskih bolesti:
– kod populace koja nema alergijsku predispoziciju za alergijske bolesti one se neće ispoljiti bez obzira na prisustvo alergena i faktora koji favoriziraju aler gijske bolesti,
– kod postojeće predispozice za alergijske bolesti, kada nedostaju potrebni vanjski utjecaji, nema kliničke pojave alerge,
– kod slučaja postojanja predispoze za alergijske bolesti, uz mnoštvo alergena i drugih vanjskih utjecaja, kada dolazi do alergijskih pojava.
Česta pitanja o Alergijska reakcija tipa IV (reakcija kasne preosjetljivosti)
Šta je Alergijska reakcija tipa IV (reakcija kasne preosjetljivosti)?
To je oblik alergijske reakcije koji nije posledica delovanja antitela, već senzibilisanih T-limfocita koji luče limfokine i postaju citotoksični. Upalna reakcija se posle kontakta sa antigenom razvija postepeno i dostiže vrhunac tek nakon 24 do 72 sata, a najpoznatiji primer je tuberkulinska reakcija.
Koji su simptomi?
Reakcija se ispoljava sporo nastalom upalom na mestu kontakta sa antigenom, sa infiltracijom mononuklearnim ćelijama (limfociti, monociti, makrofagi) i promenama na sitnim krvnim sudovima, što u težim slučajevima može dovesti do oštećenja i nekroze tkiva. Reakcija može biti ograničena na jedno mesto (lokalna) ili zahvatiti čitav organizam (sistemska), u zavisnosti od vrste antigena i osetljivosti organizma.
Koji su uzroci/faktori rizika?
Ovaj tip preosetljivosti mogu izazvati bakterijski, virusni, gljivični i parazitski antigeni, ujedi insekata, uneseni proteini, kontaktni alergeni (npr. hemijske supstance koje dodiruju kožu), kao i stanja poput granulomatoznih bolesti, transplantacije organa, tumorske imunosti i pojedinih autoimunih poremećaja. Za nastanak reakcije neophodna je prethodna senzibilizacija organizma na dati antigen.
Kako se leči?
Osnovni princip je izbegavanje poznatog alergena ili okidača koji je prethodno izazvao senzibilizaciju, dok se stepen preosetljivosti može proceniti kožnim i imunološkim testovima. Konkretan pristup lečenju zavisi od uzroka, lokalizacije i težine reakcije, pa terapiju uvek određuje lekar nakon pregleda i odgovarajuće dijagnostike.
Kada se hitno javiti lekaru / koji su znaci upozorenja?
Kako reakcije tipa IV mogu izazvati ozbiljno oštećenje i nekrozu tkiva, a ponekad se ispoljavaju i sistemski, potrebno je odmah potražiti lekarsku pomoć ako dođe do brzog širenja otoka ili crvenila, jakog bola, pojave mehurova ili raspadanja kože, povišene telesne temperature, otežanog disanja ili opšteg pogoršanja stanja. U slučaju bilo kakve sumnje na ozbiljnu ili sistemsku reakciju ne treba odlagati obraćanje lekaru, odnosno hitnoj medicinskoj službi.
Napomena: informacije su opšteg karaktera i ne zamenjuju savet lekara ili farmaceuta.
