Kriptorhizam podrazumeva sve oblike nespuštenog testisa, ali taj naziv se najčešće koristi za intraabdominalno smešten testis.
U normalnim uvjetima testis u sedmom lunarnom mesecu trudnoće putuje pod utjecajem testosterona iz abdomena prema skrotumu. Razlikuju se dva osnovna tipa kriptorhizma: retencija i ektopija. Kod retence testis zaostaje negde na normalnom putu od abdomena do skrotuma. Kod ektope testis u toku spuštanja skrene i zaustavi se na pogrešnom mestu (koren penisa, bedro, mala zdelica).
Više o kriptorhizamu
Učestalost kriptorhizma je oko 4,5%. Uzroci kriptorhizma nisu jasni. Moglo bi se raditi o disgenezi samog testisa, nedovoljnoj gonadotropnoj stimulaciji ili mehaničkoj opstrukciji. Uz kriptorhizam su češće ingvinalne herne, hipospadija, anomale testisa ili mokraćnog sistema.
U većine dece nakon rođenja dolazi do spontanog spuštanja testisa, tako da postotak nespuštenih testisa s navršenom prvom godinom iznosi 0,30,4%. Glavni problemi vezani uz retinirani testis su potencijalna opasnost steriliteta i maligniteta, vulnerabilnost kod povreda i psihički poremećaji.
Pri pregledu treba ispitati ingvinalno područje i izvršiti pokus s čučanem. Ako se nakon 10 čučneva, palpirajući u čučećem položaju bolesnika, napipa testis u skrotumu, reč je o pseudokriptorhizmu (mobilni testis). U diferencijalnoj dijagnozi dolazi u obzir i ageneza testisa. Lečene retiniranih testisa treba završiti do početka treće godine života.
Tretman je hirurški i sastoji se u pričvršćivanju testisa u skrotalnoj vrećici. Hormonska terapija s horionskim gonadotropinom rezervirana je za slučajeve pseudokriptorhizma i supraskrotalne retence.
