Živite u inostranstvu?
Do termina kod lekara se čeka, a strani lekar ne poznaje lekove iz Srbije. Postavite pitanje lekaru iz Srbije, na svom jeziku — o leku koji koristite, svojim tegobama ili zdravlju roditelja u Srbiji. Odgovor stiže na Vaš mejl, besplatno.
Pitajte lekara iz SrbijeOdgovor lekara je informativan i ne zamenjuje pregled.
Imuni sistem i njegovi poremećaji — najkraće
- Šta čini imuni sistem
- Limfoidna tkiva — timus, koštana srž, limfne žlezde, Pejerove ploče i slezina — i limfoidne ćelije koje neprekidno kruže telom.
- Najvažnija ćelija
- Limfocit. Nastaje u koštanoj srži, sazreva u timusu, a posle susreta sa antigenom se umnožava u limfnim čvorovima i slezini.
- Dve loze
- T-limfociti sazrevaju pod uticajem timusa i nose ćelijsku imunost. B-limfociti sazrevaju u koštanoj srži i stvaraju antitela.
- Podvrste T-limfocita
- Pomoćnički (helper) pokreće reakciju B-limfocita i drugih T-limfocita; supresorski je smiruje. Ravnoteža ta dva određuje jačinu odgovora.
Ovaj pregled je informativan i ne zamenjuje pregled kod lekara. Ceo tekst je ispod.
Imunološke bolesti su poremećaji u organizmu koji mogu dovesti do brojnih problema…
Imuni sistem u organizmu čoveka obuhvata:
– limfoidna tkiva: timus, koštana srž, limfne žlezde, Peyerove ploče i slezena,
– limfoidne ćelije koje cirkuliraju i recirkuliraju, a to su:
– timus zavisni limfociti (Tly),
– timus nezavisni limfociti (Bly),
– monociti, makrofagi.
Osnovna i najvažnija ćelija je limfocit. Potiče iz praćelija u koštanoj srži, sazreva u primarnim limfoidnim tkivima (timus), a nakon kontakta s antigenima multiplicira se u sekundarnim limfoidnim tkivima (limfni čvorovi i slezena).
Matične ćelije se diferenciraju u dve grupe limfocita i delimo ih na Tlimfocite i Blimfocite.
T-limfociti sazrevaju pod uticajem timusa i uzrokuju celularnu imunost. Blimfociti sazrevaju pod uticajem košane srži i stvaraju imunoglobuline (antitela).
T i Blimfociti sadrže različite subpopulacije ćelije
Induktorski (helper) Tlimfocit potiče reakciju Blimfocita i drugih Tlimfoci ta, supresorni Tlimfocit smanjuje reakcije drugih limfocita. Citotoksični Tlim focit (ubica, killer K-ćelija) ubija druge ćelije.
Postoji i potklasa T-limfocita s ulogom imunološke memorije, sećanja, pamćenja, koja ne funkcionira u prvom kontaktu nego ubrzava imunološki odgovor kasne kod ponovnog kontakta s istim specifičnim antigenom.
T-limfociti sintetiziraju limfokine koji uzrokuju i reguliraju upalnu reakciju i menjaju aktivnost drugih ćelija.
Blimfociti se razvijaju iz matične ćelije hematopoeznog tkiva (žumanjčana vreća, jetra, slezena i koštana srž). Nakon stimulacije Blimfocita nastaje plazma ćelija koja luči Ig, a ona sintetizira i luči specifične imunoglobuline. Diferencijacija u plazma ćelije je pod kontrolom T-limfocita.
Imunoglobulini su glukoproteini raspoređeni intravaskularno, ekstravasku larno i u sekretima. Pripadaju gamaglobulinima kao i proteinima seruma koji ulaze u sastav beta i alfa 2 elektroforetske frakcije. Vežu specifičan antigen, imaju svojstva fiksacije komplementa, privlačenja monocita i bazofilnih leukocita, aktivno prisustvo u sekreciji i prolaze kroz placentu.
Imunoglobulini sadrže dva para lakih lanaca (2 lambda ili 2 kapa) i dva para teških lanaca (IgG sadrže gama teške lance, IgM mu teške lance, IgA alfa teške lance, IgE epsilon teške lance, IgD delta teške lance).
IgG klasa je najobilnija u serumu čoveka. Ima četiri potklase, i to najveću koncentraciju ima IgG1 potklasa, a mane koncentracije su IgG2, IgG3, IgG4.
Koncentracija IgG za specifičan antigen je povećana naročito posle ponovljenog kontakta s antigenom u sekundarnom imunološkom odgovoru. IgG ne prolaze kroz placentu, kolostrum ga sadrži.
IgA antitelo ima dve potklase IgA1i IgA2, tako da u serumu od ukupnih IgA 90% otpada na IgA1 a 10% na IgA2. Najznačajniji su sekretorni IgA (sIgA), koji su sastavni deo sekreta respiratornog sistema, gastrointestinalnog, urinarnog sistema, kolostruma i suza. Fetus ga ne sintetizira, nakon rođenja sinteza je spora. Sekrecija IgA se postepeno povećava, da bi oko pete godine dostigla nivo odraslih.
Sekretorni IgA u kolostrumu ima protektivnu ulogu na bakterijske i virusne infekcije.
IgM se nalazi u manjim količinama u sekretima sluzokože, gde ima više IgA, te kod deficijencije IgA verovatno preuzima neke uloge sekretornog IgA.
Ima antibakterijsko i antivirusno delovanje, a tipičan je primer za primarni imunološki odgovor prilikom prvog kontakta s antigenom.
IgE se nalaze u vrlo malim količinima u krvi. Stvaraju se u plazma ćeliji, koja je nastala diferencijacijom Blimfocita. Ima dva laka lanca koji se cepaju u fragmente Fab i Fc. Fab fragment ima aktivnost antitela, a Fc fragment se veže za mast ćelije i bazofilne granulocite. IgE učestvuju u ranom tipu preosetljivosti i imaju značajnu ulogu u pojavi alergijskih reakcija.
Antigen kao most povezujue dva ili više imunoglobulina E, «premošćuje» ih, te ovo povezivane predstavlja podsticaj i početak reakcije u kojoj se oslobađaju medijatori upale koji dovode do alergijske reakcije.
IgE su anagažirani i u reakciji nakon infestacije parazitima.
Imunološke bolesti se dele na:

Na bolesti imunodeficijencije upućuju:
– hronične i ponavljane infekcije koje slabo reagiraju na uobičajeno lečenje,
– infekcije neuobičajenim mikroorganizmina (Pneumocistis carinii, citomegalovirus),
– česti prolivi, s poremećajem rasta i razvoja,
– kandidijaza kože,
– sepsa,
– učestale gnojne infekcije, infekcije respiratornih organa, kože, meninga, limfnih žlezda.
Imunodeficijencije se mogu podeliti na primarne uzrok bolesti je unutar limfnog sistema, i sekundarne izvan nega. One mogu biti vezane za poremećaj funkcije T-limfocita, Blimfocita, ili zbog poremećaja oba sistema.
Poremećaji ćelijskog imuniteta:
– hronična kandidijaza kože
– deficit enzima nukleozid fosforilaze
Poremećaj stvaranja antitela
– agamaglobulinemij a vezana za X hromozom
– CIVD (Common Variabile Immunodeficiencia)
– tranzitorna hipogamaglobulinemija
– selektivna IgA imunodeficencija
– izolirani IgM i IgG deficit
– hiper IgE sindrom (hiperimunoglobulinemija E)
Kombinirane imunodeficijencije
– teška kombinirana imunodeficencija
– kombinirana imunodeficencija s limfopenijom i stvaranjem specifičnih antitela (Nezelof sindrom)
– Ataksija teleangiektazija
– imunodeficencija s trombocitopenijom i ekcemom (Wiskott-Aldrich)
Poremećaj fagocita
– hronična granulomatozna bolest
Disfunkcija komplementa
– nasledni angioneurotski edem
– Leinerova bolest (diseboroični dermatitis s prolivima neki bolesnici)
Sekundarne imunodeficijencije
– izazvane infektivnim bolestima
– u toku neoplazmi i leukoza
– kod enteropatija s gubitkom proteina
– abnormalnosti limfnog sistema
– kod nefrotskog sindroma
– splenektome