Živite u inostranstvu?
Do termina kod lekara se čeka, a strani lekar ne poznaje lekove iz Srbije. Postavite pitanje lekaru iz Srbije, na svom jeziku — o leku koji koristite, svojim tegobama ili zdravlju roditelja u Srbiji. Odgovor stiže na Vaš mejl, besplatno.
Pitajte lekara iz SrbijeOdgovor lekara je informativan i ne zamenjuje pregled.
Posledice uklanjanja dela tankog creva — najkraće
- Zašto se radi
- Kronova bolest, bolesti krvnih sudova creva, tumori, oštećenje zračenjem, uklještena kila ili uvrtanje creva.
- Kada posledice izostanu
- Kada se ukloni gornji deo tankog creva, a sačuva završni — ostaju krug žučnih kiselina i zalistak koji usporava prolaz i sprečava ulazak bakterija iz debelog creva.
- Do 100 cm završnog dela
- Javlja se proliv od žučnih kiselina.
- Više od toga
- Masna stolica — gubitak žučnih kiselina je toliki da ga jetra ne može nadoknaditi.
- Dve kasne posledice
- Kamen u žuči (žuč prezasićena holesterolom) i kamen u bubregu od oksalata.
- Preko 200 cm
- Obilan proliv sa gubitkom tečnosti i soli; često i pojačano lučenje želudačne kiseline, koje može dati čir.
- Prva faza
- Traje 2 do 3 nedelje — ishrana infuzijama, nadoknada vode i soli, blokatori H2 receptora i lekovi protiv proliva.
- Druga faza
- Prilagođavanje, 12 do 24 meseca — proliv i loše upijanje se smiruju, a glavni problem postaje ishrana.
- Treća faza
- Daljeg poboljšanja nema.
- Kada je doživotna ishrana infuzijama neizbežna
- Ako je ostalo manje od 60 cm tankog creva.
- Šta smanjuje proliv
- Ishrana sa malo masti (ispod 50 g dnevno), bogata belančevinama, uz trigliceride srednjih lanaca.
- Šta sprečava kamen u bubregu
- Kalcijum na usta. Uz to se stalno nadoknađuju minerali i vitamini.
Ovaj pregled je informativan i ne zamenjuje pregled kod lekara. Ceo tekst je ispod.
Resekcije tankog creva, ponekad ekstenzivne, vrše se zbog Crohnove bolesti, ishemičnih bolesti creva, tumora, iradijacionog oštećenja, stranguliranih hernija ili volvulusa.
Etiopatogeneza. Resekcije tankog creva, ponekad ekstenzivne, vrše se zbog Crohnove bolesti, ishemičnih bolesti creva, tumora, iradijacionog oštećenja, stranguliranih hernija ili volvulusa. Resekcije jejunuma, s očuvanjem ileuma, ne uzrokuju teže posledice jer su očuvani enterohepatična cirkulacija žučnih kiselina i ileocekalna valvula, koja usporava tranzit crevnog sadržaja i sprečava prelazak bakterija iz kolona.
Resekcije ileuma, do 100 cm, prati proliv izazvan žučnim kiselinama, što je razmatrano u prethodnom odeljku. Opsežnije resekcije ileuma praćene su steatorejom zbog preteranog gubljenja žučnih kiselina, koje jetra ne može da nadoknadi. Proliv je obilan i rezultat je opsežne resekcije creva i sekretornog delovanja neapsorbovanih masnih kiselina u kolonu. Posledice resekcije ileuma su i povećana učestalost holelitijaze (supersaturacija žuči holesterolom zbog nedostatka žučnih kiselina) i oksalatne urolitijaze (neapsorbovane masne kiseline vezuju kalcijum koji normalno vezuje oksalate i umanjuje njihovu apsorpciju).
Klinička slika. Opsežne resekcije tankog creva, posebno preko 200 cm, praćene su izraženim prolivom i gubitkom tečnosti i elektrolita. Često ih prati hipersekrecija želudačne kiseline, koja može da uzrokuje peptični ulkus i doprinosi težini proliva. Ova i faza traje 2 do 3 nedelje. U II fazi adaptacije, kada se proliv i malapsorpcija ublažavaju, i koja traje 12 do 24 meseca, osnovni problem je nutricija. U III fazi nema daljeg poboljšanja.
Lečenje. U I fazi primenjuju se parenteralna ishrana i nadoknada vode i elektrolita, antagonisti H2 receptora da smanje lučenje želudačne kiseline i antidijarealni agensi (npr. loperamid 2 mg, 3 do 4 puta na dan). U II fazi započinje se s enteralnom ishranom, osim kod bolesnika kod kojih je preostalo manje od 60 cm tankog creva tada je neophodna trajna totalna parenteralna nutricija. Ostali bolesnici mogu da u početku primaju elementarnu dijetu (npr. Fresubin). Proliv pri prirodnoj ishrani može da se umanji na dijeti s malo masti (ispod 50 g/dan), bogatoj proteinima, uz eventualnu primenu preparata triglicerida srednjih lanaca (npr. Portagen). Oralna primena kalcijuma vrši prevenciju oksalatne urolitijaze. Tokom lečenja ovih bolesnika neophodna je nadoknada minerala (makro i mikroelementi) i vitamina, po potrebi parenteralna.
