Živite u inostranstvu?
Do termina kod lekara se čeka, a strani lekar ne poznaje lekove iz Srbije. Postavite pitanje lekaru iz Srbije, na svom jeziku — o leku koji koristite, svojim tegobama ili zdravlju roditelja u Srbiji. Odgovor stiže na Vaš mejl, besplatno.
Pitajte lekara iz SrbijeOdgovor lekara je informativan i ne zamenjuje pregled.
Insulinska rezistencija — najkraće
- Šta je
- Insulin je hormon koji glukozi iz krvi otvara vrata da uđe u ćelije. Kod insulinske rezistencije ćelije u mišićima, masnom tkivu i jetri prestaju da na insulin odgovaraju kako treba.
- Zašto nastaje
- prekomerna telesna masa, a naročito masnoća raspoređena oko struka — i kod ljudi koji po indeksu telesne mase nisu gojazni; nedovoljno kretanja
- Šta pomaže
- Redosled je u odgovorima naših lekara uvek isti: prvo ishrana i kretanje, lekovi tek kao drugi korak . Kod gojaznih osoba već smanjenje telesne težine osetno popravi osetljivost na insulin.
- Kada kod lekara
- ako u nalazu imate povišen insulin, i onda kada je glukoza uredna; ako uporno ne možete da smršate uprkos ishrani i kretanju
Ovaj pregled je informativan i ne zamenjuje pregled kod lekara. Ceo tekst je ispod.
Nalaz kaže da je šećer u redu, a lekar vam ipak kaže da imate insulinsku rezistenciju. Ili obrnuto: godinama se borite sa kilogramima oko struka, umorni ste posle obroka, a sve analize su „uredne“. Insulinska rezistencija je jedno od najčešće pominjanih, a najslabije objašnjenih stanja danas — i jedno od retkih koje se, ako se uhvati na vreme, najvećim delom rešava bez lekova. U nastavku je šta to zapravo jeste, zašto obična glikemija nije dovoljna da se otkrije, i šta naši lekari u odgovorima pacijentima najčešće savetuju.
Šta je insulinska rezistencija
Insulin je hormon koji glukozi iz krvi otvara vrata da uđe u ćelije. Kod insulinske rezistencije ćelije u mišićima, masnom tkivu i jetri prestaju da na insulin odgovaraju kako treba. Pankreas na to reaguje jedino kako ume — luči ga još više. Zato dugo izgleda da je sve u redu: šećer u krvi je normalan, ali se to postiže povišenim insulinom. Kada takvo stanje potraje, pankreas vremenom sve teže održava korak.
Zato je važno razumeti jednu stvar koja pacijente najviše zbunjuje: uredna glikemija ne isključuje insulinsku rezistenciju. U odgovorima naših lekara ta rečenica se ponavlja — nalaz šećera može biti u granicama, a insulin u istom testu visok.
Zašto nastaje
- prekomerna telesna masa, a naročito masnoća raspoređena oko struka — i kod ljudi koji po indeksu telesne mase nisu gojazni
- nedovoljno kretanja; fizička aktivnost doslovno „zaposli“ višak insulina i otvori glukozi put u mišiće
- ishrana sa puno koncentrovanih ugljenih hidrata — slatkiši, beli hleb, testenine, zaslađeni napici
- nasledna sklonost, koja se često vidi kroz dijabetes tip 2 u porodici
- policistični jajnici, sa kojima je insulinska rezistencija često udružena
Ima li simptoma
Najčešće nema nijedan, i to je glavni razlog zašto ostaje neotkrivena godinama. Ono što ljudi ipak primete jesu teško mršavljenje uprkos trudu, obim struka koji raste, malaksalost i pospanost posle obroka bogatih ugljenim hidratima, i napadi gladi za slatkim. Kod žena se prvo javi neredovan ciklus.
Poseban znak vredi pomenuti jer se često previdi: drhtavica, nervoza, preznojavanje i lupanje srca kada se duže ne jede. To su simptomi pada šećera, koji se obično javljaju ispod 3 mmol/l, ali i na višim vrednostima ako pad bude nagao. Jutarnje hipoglikemije umeju da budu znak predijabetesnog stanja i zaslužuju ispitivanje.
Kako se otkriva: koje analize se rade
Obična glukoza natašte nije dovoljna. Ono što se u odgovorima naših lekara traži jeste:
- OGTT test sa insulinemijom — test opterećenja glukozom kod kog se uz šećer meri i insulin, u više tačaka. To je nalaz koji otkriva ono što sama glikemija sakrije
- HOMA indeks — računa se iz glukoze i insulina natašte i daje brzu procenu osetljivosti na insulin
- HbA1c — pokazuje prosek šećera u poslednja dva do tri meseca
- lipidni status (holesterol, trigliceridi), jer se poremećaj masti javlja zajedno sa insulinskom rezistencijom
- kod žena sa neredovnim ciklusom i hormonski status i ultrazvuk jajnika
Krv se vadi ujutru, natašte. Ako uzimate bilo kakve preparate ili lekove, recite to lekaru pre vađenja.
Veza sa policističnim jajnicima
Insulinska rezistencija i sindrom policističnih jajnika idu zajedno toliko često da se kod jednog uvek ispituje i drugo. Razlog je u samom tkivu jajnika: dok druge ćelije pri višku insulina „isključe“ deo svojih receptora i tako se zaštite, ćelije jajnika to ne rade. Višak insulina na njih deluje punom snagom, pa se pojačava stvaranje muških i ženskih polnih hormona, a to remeti menstrualni ciklus.
Zato ginekolozi pri sumnji na policistične jajnike traže da se, uz ultrazvučni nalaz, ispuni bar još jedan kriterijum — ciklus duži od 35 dana, dokazan hormonski disbalans ili upravo insulinska rezistencija. I obrnuto: kod žene sa neredovnim ciklusom vredi proveriti insulin, a ne samo polne hormone.
Šta znači za budućnost
Insulinska rezistencija je osnova na kojoj nastaje dijabetes tip 2 i po pravilu mu prethodi godinama, u fazi koja se zove predijabetes. Ali dijabetes nije jedina posledica: uz nju idu i poremećaj metabolizma masti i veća sklonost ka bolestima krvnih sudova i srca. To zvuči zabrinjavajuće, ali ima i drugu stranu — u toj fazi se najviše i može uraditi, jer promene koje se traže nisu lekovi nego navike.
Lečenje: čime se počinje
Redosled je u odgovorima naših lekara uvek isti: prvo ishrana i kretanje, lekovi tek kao drugi korak. Kod gojaznih osoba već smanjenje telesne težine osetno popravi osetljivost na insulin.
U ishrani se izbacuju koncentrovani ugljeni hidrati — slatkiši, beli hleb, testenine — kao i masno meso, suhomesnati proizvodi, prženo i pohovano, uz smanjenje soli i alkohola. Uvodi se sveže, dinstano ili pečeno povrće, voće u manjim količinama, integralne žitarice, riba i posno meso, mlečni proizvodi od obranog mleka i maslinovo ulje koje se ne prži. Porcije se smanjuju, a obroci raspoređuju — ne preskaču.
Kretanje nije dodatak nego deo terapije: redovna fizička aktivnost otvara glukozi put u mišićne ćelije i time obara i insulin i šećer u krvi. Kada ove mere nisu dovoljne, lekar uvodi terapiju, najčešće metformin, i o njemu odlučuje endokrinolog prema nalazima.
Kada se javiti lekaru
- ako u nalazu imate povišen insulin, i onda kada je glukoza uredna
- ako uporno ne možete da smršate uprkos ishrani i kretanju
- ako vam je ciklus neredovan ili duži od 35 dana
- ako imate dijabetes tip 2 u bližoj porodici, a obim struka raste
- ako se javljaju drhtavica, znojenje i lupanje srca kada duže ne jedete
- ako uz sve ovo imate i povišen krvni pritisak ili povišene masti u krvi
Zaključak
Insulinska rezistencija se ne vidi na običnom nalazu šećera i najčešće ne boli — zato se otkrije kasno. A to je stanje u kom promena ishrane i redovno kretanje zaista menjaju tok, pre nego što se razvije dijabetes. Ako se prepoznajete u opisanom, tražite od lekara OGTT sa insulinemijom, a ne samo glukozu natašte; to je razlika između nalaza koji kaže „sve je u redu“ i nalaza koji pokaže šta se zaista dešava.
Pitanja koja pacijenti najčešće postavljaju našim lekarima
Na LekarInfo platformi lekari su odgovorili na blizu dvesta pitanja koja dodiruju insulinsku rezistenciju, šećer i metabolizam. Pogledajte pitanja i odgovore →
Više o srodnim temama: stalni umor i malaksalost, neredovan menstrualni ciklus i ishrana kod insulinske rezistencije.
Izvori i dalje čitanje
- Mayo Clinic — https://www.mayoclinic.org
- NHS (National Health Service) — https://www.nhs.uk
- NICE (National Institute for Health and Care Excellence) — https://www.nice.org.uk
- Svetska zdravstvena organizacija (WHO) — https://www.who.int
Ovaj tekst ima edukativnu svrhu i ne zamenjuje lekarski pregled, dijagnozu niti terapiju. Nalaze tumači lekar, a terapiju kod insulinske rezistencije određuje endokrinolog prema celokupnom stanju. Pitanje možete postaviti i lekarima na platformi LekarInfo.


